SKUPINA NAJPOZNATIJIH BILJAKA SRBIJE 1



                                                 ZOVA











Opis biljke: zovina ili bazga raste kao grm ili drvo visoko 3 do 10 metara. Na donjem delu stabla kora je svetlosmedja, a u gornjem delu sivo-bela, pomalo izbrazdana i bradavicasta. Vec u blizini zemlje izbijaju postrane krhke i lako lomljive grane. Drvo okružuje plutasta, bela i veoma lagana srž. Nasuprotni listovi ne-pravilno su perasti s jajastim, zašiljenim, tamnozelenim liskama, koje su po rubu pilasto nazubljene. Cvetovi su sakupljeni u plosnati paštitac, a boja im je bela do žuckasto-bela. Iz cvetova se razvijaju bobe, u pocetku zelene, zatim crveno-smedje i naposletku sjajnocme. Bobe su male i socne. Cvetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suvom stanju postaju blaži. Ukus cvetova je gorkast i aromatican. Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni. ... ,





Stanište: raste na rubovima šuma i osuncanim šumskim krcevinama. na zapuštenim mestima i u blizini naselja. .
Lekoviti deo biljke: mladi izboji i mladi listovi sabiru se u prolece, cvetovi za vreme cvatnje, plodovi nakon dozrevanja, a kora od od februara do novembra. ..





Lekovito delovanje: caj od listova i mladica zovine ili bazge koristi se za pospešivanje izlucivanja mokrace, nakupljene tecnosti u telu, za lecenje šeceme bolesti kao i za cišcenje i poboljšanje krvi. caj od cvetova bazge koristi se u lecenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, pocetne upale pluca, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod pocetne tuberkuloze i kod svih reumaticnih bolesti. Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje caja kojim se odstranjuju poteškoce kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mehura, leci vodenu bolest, razne edeme te tvrdu stolicu. Kod nje su korisni i cvet, i kora, i plod, i list, i koren. Neka u vašoj kuci uvek bude zove. Caj od njenih cvetova pomoci ce da se preznojite kod bilo koga oblika prehlade ili gripa, što je znatno olakšati bolest. Suština je u tome što se sa znojem izbacuju sve štetne materije koje su bolesti doprinele. Zova spira bolesti i tako što pospešuje mokrenje i olakšava ga. Cajevi od kore pomažu kod regulacije stolice i olakšavaju mokrenje, ali se mora pomno i pažljivo dozirati, jer preterane kolicine mogu biti opasne. Upotrebljava se jedna manja, i to ravna (nikako napunjena!) kafena kašicica za jednu šolju. U toku dana sme da se popije samo jedna kafena šoljica - maksimalno dve - i to u vecim razmacima, gutljaj po gutljaj. Zreli plodovi zove su takode vrlo korisni. Pored mnogih drugih za zdravlje važnih materija, ove bobice, naravno kada su potpuno zrele, imaju više vitamina B nego i jedna poznata namirnica. Pošto se ne jedu sveži, plodovi zove se kuvaju bilo kao kompot, bilo kao džem. Lekovito deluju protiv nesanice.Sok od svežih boba koristi se u lecenju neuralgije trigerninusa (neurlagija licnog živca), za jacanje, za blago regulisanje stolice, cišcenje krvi, umirenje trbušnih grceva i crevnih kolika, za apetit i poboljšanje cirkulacije krvi .











       OSKORUSA

Opis biljke: Divlja kruška je listopadno drvo, visoko do 20 m, sa širokom gustom krošnjom i kratkim, dosta pravim masivnim stablom. Listovi su jajasto okruglasti, zašiljeni, na licu tamnozeleni i sjajni, na nalicju svetliji, po obodu talasasto naborani i sitno testerasti. cvetovi su beli sa crvenim prašnim kesicama, pojedinacni ili u gronjastim cvastima. ". . . . , Stanište: Cveta od aprila do maja, istovremeno sa listanjem. Cvetanje jednog stabla traje 10-14 dana. Daje obilno nektara i cvetnog praha. Zastupljena je u brojnim šumskim zajednicama, pojedinacna stabla se mogu naci na južnim padinama planina i do 1500 mnva. . .. .



Lekoviti deo biljke: Droga je zreo plod.



Lekovito delovanje: . : Divlja kruška se koristi kao lekovita biljka i u vocarstvu kao podloga za kalemljenje plemenitih sorti krušaka. Koristi se plod koji ulazi u sastav raznih vocnih i šumskih cajevaa .




 







      GAVEZ


Opis biljke: gavez ima socnu, grubo dlakavu stabljiku visine 20 do 100 cm. Višegodišnji koren gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i socan. Izvana je tamnosmedje do crnkaste boje, a iznutra bele do svetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, dugoljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenicno poredani i grubo dlakavi po celoj površini. Cvetovi izbijaju tokom leta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dole u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobela do ružicaste ili ljubicaste . ,










Stanište: gavez raste po citavoj srednjoj Evropi. Nalazi se na vlažnim mestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika predstavlja korov što se teško iskorenjuje (zbog dužine korena). Lekoviti delovi biljke: za lek se skupljaju listovi i koren. Koren se skuplja u prolece i kasnu jesen. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najpre se osuši, reže na komadice i do kraja suši na toplom mestu. Postoji oko dvadesetak vrsta gaveza, neke od njih uzgajaju kao stocnu hranu. Višegodišnji gavez pušta korijen duboko u zemlju



Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju listovi i koren. Koren se skuplja u prolece i kasnu jesen. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najpre se osuši, reže na komadice i do kraja suši na toplom mestu



Lekovito delovanje: od svih domacih lekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, materiju što najviše deluje u stvaranju novih celija - zbog cega se gavez koristi u lecenju rana, cak i zapuštenih gnojnih rana. Njme se lece sve vrsti ozleda: ispucanost, posekline, lom kostiju, izev krvi i sl. Za vanjsku upotrebu protiv gihta i kostobolje nema boljeg leka od svežeg nastruganoga gaveza sa kojim oblažemo mesta oboljela od gihta.Kad nemamo na raspolaganju svežu biljku, upotrebljavamo tinkturu gaveza. Ona takodje povoljno deluje protiv neuralgicnih bolova, posebno protiv nesnosnih bolova lica.Buduci da gavez snažno deluje na centralni živcani sistem, valja ga uzimati samo u malim dozama. Gavezovu tinkturu treba lagano utrljavati, jer pri teškom gihtu ne smemo upotrebljavati jake masaže. Tinktura se izvrsno pokazala i kod lecenja upale živaca; gde god su na telu nastala bolna mesta, osetljiva na pritisak, to se odrazi na perifernim živcima, a tinktura je jednostavan, prirodan i prikladan lek. Odlika je tinkture i da preporadja kožu.; ostarelu, naboranu, pogotovo sa borama oko ociju, što su nastale zbog razlicitih kozmetickih sredstava, posle duže upotrebe tinkture, koža ce se regenerisati. Protiv upale vena tinktura se dobro pokazala u kombinaciji sa gospinom travom kantarionovo ulje ili još bolje takodje tinktura od kantariona.Koren gaveza delotvoran je u lecenju raznih poteškoca organa za varenje, protiv katara želuca (sa prolivom ili bez njega), srdobolje, bolesti bubrega i kod prejake menstruacije. Upotrebljava se kod krvarenja želuca, bronhialnog katara, upale pluca, krvavog kašlja i ispljuvka, upale porebrice i dr. Caj protiv bronhijalne astme priprema se na sledeci nacin : 5 g korena gaveza kuvati pola sata u pola litre vode, ostavi da odstoji dvadeset minuta i zatim procedi. Pije se jedna šoljica ujutro natašte, zatim svakih pola sata dve velike kasikei pre spavanja opet jedna šoljica.Caj protiv cira na zelucu i dvanaestercu priprema se na sledeci nacin: mešavina od 50 g gaveza, semena dunje, i lanenog semena (Semen lini) i po 20 g slatkog korena (Glycirrhiza glabra), i lista stolisnika, popari sa litrom kipuce vode, i nakon šest sati stajanja procedi. Pije se tokom dana umesto vode.
Ako treba podstaknuti znojenje ili mokrenje, priprema se caj od lišca i cveta gaveza. Jedna velika kasika lišca i cveta gaveza prelije se sa pola litre kipuce vode, poklopi i ostavi da stoji 15 minuta. procedi se i pije se dvaput dnevno; ujutro natašte i uvece pre spavanja, po 1 cašica. Ujedno, ovaj caj uklanja i grceve u trbuhu.


Napomena: svi preparati od gaveza ne smeju se praviti ni držati u gvozdenom ni limenom posudju !Takodje, kod sušenja korena treba paziti da se koren ne uplesnivi, jer je opasan!Sok od svežeg korena zaustavlja krvarenja iz svežih rana.
Ako se koren gaveza kuva u mleku ili pivu dok se ne zgusne u kašu, dobija se sredstvo sa kojim se oblažu mesta preloma ruke ili noge; preko toga se stave dašcice i cvrsto se poveže. nakon 8 dana povoj se obnovi.U slucaju da koža pobeli, na to mesto stavljati zgnjeceno lišce trpuca, a kasnije posuti prahom od zdrobljenog lišca kupine.Manje je poznato da gavez možemo koristiti kao tecno djubrivo u povrtlarstvu; bogat je kalijumom, pa je podesan za djubrenje korenastog povrca, narocito paradajza. Priprema : u pocetku cvatnje pokosi se gavez i cele biljke stavljaju u burad ili posude od plastike , ali ne sasvim do vrha.Zatim se dolije voda dok biljke ne pokrije voda, posuda se pokrije i ostavi tako 3 nedelje. Kada masa provrije, tecnost se odlije i razredjenom vodom u promeru 1:10 upotrebljava za zalevanje povrca. Najbolje je ovu tecnost pomešati sa tecnim djubrivom od koprive, koje se spravlja na isti nacin, u promeru 1:1.Zalevanje biljaka ovim tekucim prirodnim djubrivom ubrzava rast biljaka i jaca njihovu otpornost prema bolestima.
















     SIPURAK

Opis biljke: šipurika ili šipak trajan je grm visine 2 do 3 metra. U prvoj godini pojavljuju se uspravni izboji što se, u sledecim godinama, razgranjuju u mnogobrojne povinute i visece grane. citav grm obrastao je oštrim i prema dole svinutim bodljikama. Listovi su neparno perasti, a listici jajastog oblika i oštro nazubljeni. Cvetovi su bele do belo-ružicaste boje. Plodovi su jajastog oblika, svijetlocrvene boje, a sadrže veliki broj tvrdih semenki. Cvetovi su ugodna mirisa, a plodovi kiselkasto-slatka ukusa što steže. Semenke su bez mirisa, ali zato caj ima veoma ugodan miris. . ,



Stanište: sipurika je veoma rasprostranjena po celoj Evropi. U našim je krajevima ima u prilicnirn kolicinama, a raste po živicama, uz rubove šuma, u šikarama i drugde.



Lekoviti deo biljke: za lek sabiru se plodovi i cvetne latice ..



Lekovito delovanje:šipurika je lekovita biljka koja, uz crni ribiz, ima najviše C vitamina. Posebno je važno što kuvanjem šipurika ne gubi taj vitamin. Caj se preporucuje majkama za vreme dojenja. Proizvodi od šipurike otklanjaju tzv. proletni umor, malaksalost, bledolikost i nevoljkost kao i sve ostale tegobe povezane s pomanjkanjem vitamina C. Sipurika povoljno deluje na probavni trakt i na izlucivanje mokrace bez ikakvih nadražaja bubrega. caj od šipurike preporucuje se za sprecavanje kamenaca u bubrezima i mokracnim kanalima. Isto tako, deluje na cišcenje krvi, a koristi se kod upalnih procesa bubrega, bubrežne nakapnice i mehura. Cvetne latice šipurike upotrebljavaju se za pripremanje caja kod krvarenja iz želuca, creva, pluca i hemoroida kao i protiv proliva i želucanih grceva. Pomešana s drugim biljkama koristi se u lecenju mnogih



Posetite internet stranicu
https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/perut-opadanje-kose-rast-rezultati-stres-korisnici-indetitet






           DUD

Lekovito delovanje: . Listom od duda narod leci šecernu bolest i obolele organe za mokrenje. Zbog velike kolicinešecera dudinje su izvrsna hrana. .Dudinje sadrže oko 10% invertnog šecera,oko 2% slobodnih organskih kiselina (limunske i jabucne), vitamin C, sluz, pektinskei druge korisne materije.
...Zrele, vrlo slatke belei aromaticne nakiselo-slatke tamnoljubicaste ili potpuno crne dudinje jedu sesveže, preradene ili osušene. Osušene dudinje mogu da zamenešecer i zbog toga ih melju i dodaju testu pri izradi slatkiša. Oddudinja izraduju sokove, kompote, slatka, želea, sirupe i dr. Od iscedenogsoka uparavanjem dobija se sirup koji podseca na med (i sadrži u koncentrovanomobliku hranljive sastojke svežeg soka dudinja).
U narodnoj medicini sveženedozrele dudinje daju protiv proliva, a zrele kao blag laksans. Sok dudinjadaju i za lakše iskašljavanje, znojenje i mokrenje, za ispiranje kodzapaljenja grla i usta, narocito sok crnih dudinja, koji deluje i antisepticno.
U korejskoj tradicionalnojmedicini od lisnih pupoljaka duda koje sakupljaju preko zime i suše spravljajucaj protiv gojaznosti i oboljenja kardio-vaskularnog sistema.
Prašak od kore dudaupotrebljava se spolja u obliku melema za brže zarašcivanje rana,a odvar kore pije se kod povišenog krvnog pritiska. U Kini je kora dudasastojak biljnih smeša za lecenje šecerne bolesti. U zapadnoj Evropii na Balkanu u iste svrhe koriste osušeno dudovo lišce koje se ponegdekao prašak posipa po hrani (npr. varivu). Antidijabeticno delovanje sedelimicno pripisuje prisustvu vitamina B2 i ima znacaj kao dopunska terapija.U Japanu se iz cvetova duda izraduje kozmeticki krem za odstranjivanje pega i drugih necistoca na koži.Od fermentiranih zrelihdudinja se u narodu pece rakija dudovaca.Mladi, zdravi i potpunorazvijeni listovi beru se tokom leta i suše u tankom sloju na promaji uhladu.Još od vremenaDioskorida preporucuje se gorka kora korena duda kao lek protiv crevnih parazita(narocito protiv tenie odn. trakavice – pantljicare).








 KUKURUZNA SVILA


Opis biljke: kukuruz je jednogodišnja biljka visine 1 1/2 do 2 1/2 metra. Stabljika je snažna, srcikasta sa širokirn linearnim listovima. Muški i ženski cvetovi odvojeni su na stabljici. Muški su cvetovi smešteni u obliku metlice, na vrhu stabljike, dok se ženski cvetovi nalaze u pazuhu donjih listova i izbijaju izme?u lista i stabljike. Za vreme cvatnje iz lisnih omotaca izbijaju nitasti ženski cvetovi što se stvaraju u parovima, a nazivaju ih »kukuruznom svilom«.




Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava kukuruzna svila a sabire se, u pravilu, prije oprašivanja. »Svila« se suši brzo u hladu .
 
Lekovito delovanje: kukuruzna svila izvanredno je sredstvo za izlucivanje mokrace i veoma dobro i neškodljivo sredstvo za mršavIjenje. Ukoliko »vila« nije potpuno osušena, srnanjuje izlucivanje mokrace, a pospešuje cišcenje. Koristi se, zatim, u lecenju vodene bolesti i bolesti mokracnih kanala sklonih stvaranju kamenaca. Dobri se uspesi postižu kod upale mokracnog mehura, upale nakapnice, srcanih bolesti s edemima te kod gihta i reumatizma. Koristi se za lecenje bubrežnih bolesti i kod nocnog mokrenja..












    VINOVA LOZA

Opis biljke: vinova loza trajan je grm, odnosno penjacica koja doseže visinu od 5 do 15 metara. Kod vinove loze razlikuju se dugacki izdanci što se razvijaju iz osnovnih mladica, i kratki izdanci koji se razvijaju iz pazuha listova.. Plod je veoma socna, slatka i kiselkasta boba s nekoliko semenki. Plodovi, odnosno bobesacinjavaju grozd  ,


Stanište: pretpostavlja da je pradomovina vinove lozepodrucje izmedju Cmog mora i Kaspijskog jezera
 Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava u prvom redu groždje te cvetovi, listovi i vitice.  
Lekovito delovanje:caj od listova vinove loze koristi se kao lek za lecenje reumatizma, gihta, povracanja i krvavog ispljuvka. Sok što istice iz sveže obrezane loze deluje na umirenje krvarenja, steže, a razredjen s vodom koristi se i za obloge za jacanje ociju. Caj od cvetova vinove loze koristi se za lecenje oslabljene funkcije mozga i kicmene moždine. Groždje se uzima kao lek za cišcenje krvi, regulisanje probave, uklanjanje masnih naslaga iz tela, za lecenje upalnih procesa probavnih organa, te za uklanjanje reumaticnih poteškoca i kožnih osipa. Sveži sok od groždja obiluje vitarninirna A, B i C i raznim mineralnim tvarima, a koristi se , za jacanje probavnih organa, izlucivanje otrovnih tvari iz tela, za lecenje proliva i katara creva te uklanjanje zacepljenosti i sl. Kada se uzima u manjim kolicinama, vino deluje lekovito jer oživljuje i potice na aktivniji rad mnoge organe. Vino se koristi u priprerni napitaka od raznog lekovitog bilja. Vinski ocat hladi i steže, smiruje prolive i krvarenje. Od vinskog octa pripremaju se oblozi za razne bolesti. Povremeno pranje celoga tela mešavinom vinskoga octa i vode cisti kožu i otvara pore, pospešuje cirkulaciju krvi, a time organizam postaje otporniji na razne bolesti i štetne vanjske uticaje .








            ZALFIJA


Opis biljke: kadulja ili zalfija je višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm. Ima jak koren i drvenastu stabljiku. Donji delovi stabljike su drvenasti a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i cetverouglasta. Listovi su uski, elipticni, sitno naborani s dugackom peteljkom, a na stabljici nasuprotno poredani. . Veliki tamnoljubicasti cvetovi skupljeni su u cvatove poput klasova koji su sastavljeni od pršljenova. Cvet je dvousnat, a caška i vencic imaju žlezdaste dlake. 


Stanište: raste divlje, po kamenitim i neplodnim mestima, a uzgaja se i u vrtovima.Lekoviti deo biljke: za lek se pre cvatnje skupljaju listovi i mlade grancice
 
Lekovito delovanje: naziv ove biljke na latinskom upucuje nas da je smatramo veoma lekovitom - njeno ime, naime, znaci spasonosna i lekovita, kadulja leci promuklost, cisti krv i jaca živce, grije želudac, otklanja vetrove, pomaže kod svake vrsti nahlade, katara i influence. Žalfija deluje na cišcenje krvi i time oslobada organizam uzrocnika mnogih bolesti. Ima i protivupalno dejstvo, tako da se toplo preporucuje kod svih zapaljenja, od zapaljenja ždrela, preko unutrašnjih organa, do bešike i vaginalnih upala.kadulja je u stanju da reguliše i znojenje, odnosno da ga dovede na pravu meru: kada se znojite od slabosti posle gripa ili zapaljenja pluca kadulja taj problem rešava za par dana. Vrlo je stimulativna i podiže tonus. Leci takode i obolele od reumatizma i, receno modernim recnikom, antibiotik je širokog spektra. Za period puberteta i menopauze ona je upravo biljka izbora, jer je nežan ali efikasan hormonalni regulator Izvrstan je lek za cišcenje jetre, za bolesti bubrega i protiv nocnog znojenja. Ako uberete sveže listove kadulje i protrljate njima predeo oko zuba, desni, ucinicete ih zdravijim i cvršcim. Caj spremite od jedne kašike na šolju vode. Preliti suvo lišce kljucalom vodom i pustiti da stoji pola sata. Pije se po jedna kafena šoljica tri puta dnevno. Ako imate neuredan menstrualni ciklus, pijte ovaj caj u navedenim kolicinama 21 dan, izmedu menstruacija. Za grgljanje ili vaginalno ispiranje, jedna pregršt ove biljke kuva se u litru vode 10 minuta.
Vino od kadulje, koje se dobija kada se prstovet kadulje provri u šolji dobrog crnog vina, jaca rekonvalescente. U sezoni gripa, udišite paru nad posudom u kojoj se kuvaju žalfija, majcina dušica, lavanda i ruzmarin, a posle inhalacije iskoristiti tecnost za kupku.











    MAJCINA DUSICA

Opis biljke: Majcina dusica je trajna 2o - 3o cm visoka, grmasta biljka. Ima uske elipsaste sivo - zelene listice sa kratkim peteljkama.Roza do lila cvetovi stvaraju na vrhovima stabljike okrugle cvetove, jakog i ugodnog mirisa. Zbog tog jakog mirisa koji odbija biljne usi sadi se pored ruza ili drugog, na usi osjetljivog, cveca... ,


Stanište: raste na suncanim mestima.


Lekoviti deo biljke: Lekoviti sastojci nalaze se jedino i iskljucivo u listu i cvetu majkine dušice. Treba napomenuti da majkinu dušicu treba brati pažljivo. Ni kako se ne sme cupati, jer se time biljka uništava. Treba odsecati samo gornju polovinu lisnatih grancica u cvetu i to makazama.Za zaštitu u vreme epidemija se preporucujesvakodnevna upotreba caja od majcine dušice, jer ona imasvojstvo da zaustavlja razvoj mnogih patogenih klica, a nekei uništava. Ali, ovde treba naglasiti koliko je važnopravilno pripremiti caj.
1. Nikada ne kuvati caj u otvorenom sudu.
2. Uzeti dovoljnu kolicinu biljke za pripremu caja.
Majcina dušica sadrži lako isparljivelekovite sastojke i kuvanjem u otvorenoj posudi oni ispare,te tako pripremljen caj nema lekovita svojstva. Caj pripremljensa nedovoljnom kolicinom biljke takode nema lekovita svojstva.
Dakle, da napravite dobar caj, uzmite supenukašiku majcine dušice, prelijte sa dvesta grama kljucalevode, poklopite i nakon pola sata ocedite, zasladite medom ipijte tri do cetiri šolje caja dnevno. Majcinom dušicomse takode možete inhalirati što ce dati još boljeefekte u terapiji.
 Ovim postižete dva uslova koja daju najboljeefekte u iskašljavanju, jer se obezbeduju dobra hidracijaorganizma i vodena para koja sadrži lekovite sastojke majcinedušice uspešno razraduje sekret u bronhijama.


Lekovito delovanje:Ulazi u sastav lekovitih preparata za lecenje disajnih organa, organa za varenje... Koristi se kao zacin, konzervans i antisepticko sredstvoMajkina dušica je omiljen lek u narodnoj medicini. Kod nas se vekovima upotrebljava, pre svega, kao lek za lecenje organa za varenje. Majkina dušica se daje protiv crevnih parazita, narocito protiv decjih glista...



Posetite internet stranicu
https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/cupko-rezultati



          KOPRIVA

Opis biljke: kopriva je dvodomna biljka s velikim korenom. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 1 1/2 metra. Listovi su nasuprotni, srcasti, zašiljeni, pilasti, na kratkim peteljkama. Listovi i peteljke pokriveni su žaokama koje su na vrhu kukaste a pri dnu debele. Na dodir se odlome i izlivaju oštar sok na kožu, koji žari. Cvetne grancice nose ili muške ili ženske cvetove. Neugledni su i zeleni, a oplodjuju se pomocu vetra. Plod je malen, jednose-meni orašcic.Sluzi i kao industrijska i lekovita biljka.Koristi se list, koren i seme. Lek za ciscenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomernog mokrenja, tuberkoloze pluca,bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu,za zarastanje rana, protiv zracenja, malokrvnosti, cira na zelucu, nesanice, nervoze. Zbog svoje vitaminske i prehrambene vrednosti kopriva se,i pored toga sto se ne uzgaja u povrtnjacima, smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupacnim povrce, naravno i lekom. Izuzetno je bogata ra nim korisnim sastojcima: belancevinama, ugljenim hidratima, mastima,kalcijumom, fosforom, gvozdjem, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr. Kopriva je pored ostalog, pravi mali polivitaminski rezervoar. Na nasim trpezama je retko ima mada se moze prirediti na vise nacina. ,


Stanište: raste uz puteve, plotove i na zapuštenim mestima kao korov .


Lekoviti deo biljke: za lek se u prolece i jesen skuplja korenje. U prolece skupljaju se listovi i vršike, a cela biljka, tj. stabljika, cele godine. Seme se skuplja u avgustu.Lekovito delovanje: caj od cele biljke odvaja sluz iz pluca, cisti želudac, jetru i creva, a ujedno je izvrstan lek za lecenje anemije, šuljeva, žutice, malarije i svih drugih groznica, ponajviše mokracom odvaja loše sokove iz tela. Pomešana s drugim biljkama leci cireve na želucu i crevima, cisti krv, pospešuje probavu, srnanjuje uzrujanost i nesanicu. Isto tako, dobar je lek protiv vodene bolesti, gihta (uloga), jetre, bubrega i nesvestice.Caj za zeludac i jetruOvaj caj priprema se od citave biljke. U 2 litra vode ostave se tri supene kasike usitnjenebiljke koprive da stoje 10-12 sati. Nakon toga se ova smesa kuva poklopljena pola sata.Kada se ohladi, procedi se i pije triput dnevno pre jela po jednu solju. Ovaj lek odvaja sluz iz pluca, cisti creva, jetru i zeludac.Caj za cir u zeludcu i crevimaNapravi se mesavina od 10 supenih kasika lisca i korena koprive, jedne kasike pelina, dve kasike bokvice i jedne kasike tucanih smrekovih boba. Smesa se stavi u 1 litar crnog vina da se kvasi 12 sati, posle cega se, uz dodatak 3-4 kasike domaceg meda, kuva oko pola sata.Poklopljeno stoji dok se ne ohladi. Ovo vino-lek uzima se mlako, po jedna supena kasike pre jela. Pored cira u zelucu i crevima ovo vino pomaze i kod gihta, bubreznih oboljenja i neuroza.
Za prskanje vocaKoprivom se mogu suzbijati i lisne vaši – rastvor može svako sam da napravi. U posudu od 10 litara napuni se sveže ubrana kopriva sa stabljikom, može i u fazi cvatnje, ali ne kada dozre i pojavi se seme. Prelije se vodom tako da koprive budu prekrivene 4-5 cm, a kao voda najpoželjnija je kišnica. Ostavi se da stoji jedan dan i noc. Tecnost se proocedi i njome nekoliko puta poprska napadnuto voce i povrce. Koristi se kod manjih napada vaši. Vaši uništava mravlja kiselina koja se nalazi u sveže pripremljenom rastvoru.








          KICICA

Opis biljke: Kicica je dvogodišnja, mala, zeljasta biljka sa sitnim cvetovima crvene boje. Stablo je cvrsto, gotovo cetvrtasto, golo, šuplje, pri vrhu razgranato, visoko do 40 cm, a debelo je do 3 mm i naretko obraslo sitnim listicima. Lišce je sitno, retko, naspramno, skoro sedece, duguljasto-jajasto, do 4 cm dugacko, po rubu celo, golo, sjajno. Prizemno lišce poredano je unakrsno u pršljenove i sedece. Cvetovi su složeni u racvastu cvast na vrhu stabla i imaju levkastu, petozubu krunicu ružicaste ili svetle crvene boje. Kod stare i na suncu sušene droge cvetovi su izbledeli. Cveta celog leta. . . ,


Stanište:Raste svuda, a najviše po vlažnim brdskim i planinskim livadama, mestimicno u ogromnim kolicinama, tako da se u leto mnogi senokosi rumene od iscvetale kicice .  
Lekoviti deo biljke: Kicica je vrlo gorka, a nije otrovna. Kicicu treba brati dok je u cvetu, vezati u kitice i sušiti u hladu na promaji. Malo je našeg lekovitog bilja koje se u narodu tako mnogo, cesto i uspešno upotrebljava kao kicica.

Lekovito delovanje:. Kicica je gorak tonik. Deluje kao cist amarum slicno lincuri. Upotrebljava se u obliku vodenog ekstrakta, praška, vina i tinkture. Ulazi u sastav gorkih cajeva za stomak. Malo je našeg lekovitog bilja koje se u narodu tako mnogo, cesto i uspešno upotrebljava kao kicica: za otvaranje apetita, protiv smetnji u organima za varenje, protiv groznice, slabokrvnosti itd. Kicica ima vrlo sitno i plitko korenje, tako da cim se rukom uhvati, ona se išcupa i na taj nacin uništi. Kicica se ne srne cupati, nego se gornja polovina stabljike u cvetu pažljivo odsece makazama .



 



          KANTARION

Opis biljke: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 100 cm. Ima vrlo cvrstu, uglastu, razgranam stabljiku, uspravnu, sa naspramnim granama.Kantaria ženska ili gospina trava ima 30 do 60 cm visoku, golu i razgranatu stabljiku s nasuprotnim jajolikim listovima. Listovi su sedeci, protkani rnnoštvorn providnih tockica. To su žlezde napunjene etericnim uljem tako da list izgleda fino izbušen. Cvetovi su smešteni na vrhu stabljike, a žute su boje. Zuti cvetovi od 5 latica s donje strane imaju crne tacke. Imaju rnnogo prašnika i jednu plodnicu. ,


Stanište: Kantarion raste po suvim brežuljcima, na osuncanirn livadama, pustom i neobradenom zemljištu, krcevinama i rubovima šuma. Stabljika je okrugla, a listovi su smesteni naspramno i jajastog su oblika. Cvetovi cu zute boje smesteni na vrhu stabljike.Kantarion je vrlo rasprostranjena biljka koja raste na suncanim livadama, na pustom i neobradjenom zemljistu i na rubovima suma.Vreme berbe: Maj i jun.
 
Lekoviti deo biljke: za lek se, u vreme cvatnje, skupljaju samo cvetovi i listovi


Lekovito delovanje: Kantarion ili gospina trava odavno je poznata i zbog njezina mnogostrukog delovanja, veoma obljubIjena lekovita biljka. Koristi se za lecerije sluzavosti pluca, grceva u trbuhu i želucu, grušanja krvi, bolesti bubrega, jetre, slezene i rnokracnog rnehura. Narocito se preporucuje kod nekontrolisanog mokrenja. Pomešana s drugim lekovitim biljkama odlicno je sredstvo za lecenje zastarelog kašlja i astme .Kantarion se odvajkada u narodu ceni i mnogo upotrebljava spolja protiv posekotina, opekotina, hemoroida, za zarašcivanje rana i kao antiseptik, a iznutra protiv bolova jetre, želuca, proliva itd. Dejstvo droge je mnogostruko zbog složenog hemijskog sastava. Ulje se koristi na taj nacin što se njime mažu rane, posekotine, opekotine i druge ozlede ili se tim uljem natopi gaza ili cisto platno pa se ozledeno mesto obloži. Etarsko ulje od kantariona deluje protiv crevnih parazita. Fenolska jedinjenja koja se nalaze u kantarionu imaju izraženu antibakterijsku moc..Kantarion je dobar za lecenje umerene i blage depresije, navode nemacki strucnjaci u studiji koju je objavio medicinski casopis "British Medical Journal".Na prvom su mestu nega i zaštita kože u kozmetici i medicini (masaže, suva koža, ragade, ljuskava koža, zaštita od zracenja i suncanja, prištevi, akne, cirevi, opekotine...). Zatim je korisna upotreba kod rana koje krvare; ozleda mišica, hematoma, oteklina kod udaraca, uganuca i išcašenja; mnogobrojnih reumatskih oboljenja (upalni reumatizam; degenerativni reumatizam – artroze , kukova, kolena, ramena; metabolicki reumatizam – giht, te bolnih sindroma ramena i krsta-lumbago). Cajni uvarak pije se više puta na dan po uputstvimama te kod mnogobrojnih upalnih i bolnih stanja ( oboljenja ) unutrašnjih organa. Kantarion ulje primenjuje se lokalno (najviše za masaže, oblozi, kataplazme) i na usta (zacin, lek). Ulje se posebno preporucuje u nezi i zaštiti kože koja je osetljiva (suva, raspucana).





       IDJIROT

Opis biljke: Ova biljka raste u mocvarama pored rijeka i mora. Poznata je hiljadama godina na Istoku, a u srednjem vijeku uvezena je u Evropu iz Kine, i kasnije u severnu Ameriku. Od njega se pravi (zbog prijatnog mirisa na cimet) skupoceno etersko ulje za kozmetiku i parfeme, caj, a tinktura i ekstrakt od ove biljke ublazuje bolove u zeludcu i stomaku, pomaze i za bolove u plucima kod bronhitisa . Idjirot je trajnica sa jako razgranatim korenom koji je sa donje strane gusto obrastao korenjem. Iz njegovog prednjeg kraja izbijaju mnogobrojni ravni sabljasti listovi visine do 1 metra. Stabljika je trobridna ili cetverobridna i u sredini nosi cvetni klip, cunjastog oblika, zuckasto-zelene boje i dužine 4 do 8 cm. Plodovi su crvene boje. U podneblju Srednje Evrope retko dozrevaju pa se biljka razmnožava vegetativnim putem, tj. pomocu korena.. 


Stanište: raste uz reke i vode stajacice .


Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava korenkojise kopa u prolece i jesen, posle cvatnje, nakon što je lišce pocelo venuti. Koren se ne sme guliti jer više hlapi


Lekovito delovanje:idjirot pripremljen kao caj izvrstan je lekprotiv groznice. za jacanje želuca i živaca. Koristi se kao lek protiv nadimanja, slabe probave, sluzavosti bubrega, uloga (gihta), lupanja srca, raznih nahlada, kašlja, upaljenih sluznica, omaglice, podrigivanja, žutice, cireva i kostobolje. Pomešan s drugim lekovitim biljem jaca i popravlja krv, odstranjuje loše sokove iz tela i leci vodenu bolest. Oblozi pripremljeni s prahom od idjirota i jakom rakijom lozovacom koriste se kod lecenja raznih cireva, uloga (gihta) i kostobolja.





HAJDUCKA TRAVA

Opis biljke:hajducka trava ili stolisnik uspravna je biljka visine do 80 cm. Boja stabljike je svetlozelena ili crveno-smedja. Ima innoštvo perastih listova. Cela biljka veoma je ugodnog mirisa. Mnogobrojni sitni listovi su ili beli ili purpumo-crveni. Cvetovi su skupljeni u cvat na vrhu stabljike. Raste svuda uz puteve i polja u kontinentalnoj klimi, kao samonikla biljka. Cveta belim cvetovima od juna do avgusta. Bere se za vreme cvetanja a listovi do jeseni. Botanicko ime je dato prema grckom junaku Ahilu –Achillea, i ima znacenje da daje snagu.Nadzemni deo biljke u cvetanju sadrži do jedan odsto etarskog ulja (farmakopeja zahteva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajducke trave dobija se destilacijom pomocu vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.,


Stanište: biljka je rasprostranjena po celoj Evropi. Raste pojedinacno ili u velikom mnoštvu na livadama i pašnjacima .


Lekoviti deo biljke: za vreme cvatnje sabiru se cvetovi s kratkim peteljkama, i cela biljka najviše do 30 cm dužine. Zbog visokog sadržaja gorkih materija i etericnog ulja, hajducku trava ili stolisnik ubrajaju u gorke droge.Cveta preko celog leta. Koristi se u obliku caja za poboljšanje apetita, kod želudacnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. U narodnoj medicini se koristi za zarašcivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola. Hajducka trava ulazi u sastav gorkih cajeva, cajeva za cišcenje, pojacano lucenje žuci, caja za normalizaciju metabolizma i caja za umirenje. Spolja se upotrebljava kao antiflogistik slicno kamilici, za ispiranje, kupke, obloge. Hajducka trava ulazi u sastav gorkih cajeva, cajeva za cišcenje, pojacano lucenje žuci, caja za normalizaciju metabolizma i caja za umirenje. Zbog prisustva vitamona C daje se kod krvarenja i hemoroida. Pri upotrebi hajducke trave treba znati da kod osetljivih osoba može izazvati alergiju. Zato ljudi osetljive kožetreba da koriste samo mlade, tek procvetale biljke, a caj da piju u manjim kolicinama.
Herba se skuplja tokom letnjih meseci, od juna do avgusta, odsecanjem vršnih delova biljaka dužine 20-25 santimetara, ili se sakuplja samo cvast dužine samo dva santimetra. Odseceni delovi se vezuju u kite i suše na promajnom mestu ili sušnici na temperaturi 35-50°C. Suva droga je aromaticnog mirisa, gorkog i malo slanog ukusa. Pošto stabljika ne sadrži lekovite sastojke, bolje je upotreblljavati samo list i cvet. Stoga je droga sa više stabljike manje cenjena. Suva herba pakuje se u jutane vrece ili kartonske kutije i cuva zašticena od svetlosti godinu i po dana.


Lekovito delovanje: hajducka travu ili stolisnik cisti i jaca krv i probavne organe. Posebno je korisna za lecenje jetre, slezene, gušterace, žutice, navale krvi u glavu, katara u crevima i želucu, zatim grceva, groznice, lupanja srca, bolova u kstima i ledjima, neredovitih menstruacija, krvavih i zatvorenih šuljeva, nesanice, raznih osipa i cireva.. Caj od stolisnika korisno deluje i leci ispucane ruke, ranjive bradavice majki koje doje, kao i kod lecenja osipa na koži – psorijaze. Kod psorijaze se uz obloge moraju sprovesti i kure cišcenja krvi. Takodje se upotrebljava kod angine pektoris, i to kao caj. Kod nervnih osoba preporucuje se cešce pranje celog tela rashladjenim cajem od stolisnika i to ujutro i uvece. Tople kupke od stolisnika i kamilice ublažuju nervne bolove.Smanjuje teškoce kod gihta i reumatizma. Povoljno deluje za lecenje šecerne bolesti, narocito u pocetnom stadijumu. Korisna je i kod prekomjernog krvarenja.Stolisnik spada medu lekovita sredstva koja deluju svojim gorkim okusom na sluznicu želuca, pa tako podstice izlucivanje želucanog soka, a samim tim pobuduje apetit.Povoljno deluje na resorpciju hrane. Lekoviti preparati sa stolisnikom, odnosno mešavina cajeva, pomažu kod gastritisa, kolitisa, grceva u želucu i crevima. Kalijum, koji je sadržan u stolisniku potpomaže rad bubrega i krvotoka, te tako posredno utice na rad srca, uspešno se koristi i kod ženskih bolesti.




IVANJSKO CVECE

Opis biljke: ivanjsko cvece je biljka visine 60 do 150 cm. Stabiljka je cetverouglasta s cetiri izrazito ispupcene linije. Stabljika je na clancima odebljala i provijena tvrdirn dlakama. Sest do osarn listova, zajedno s uvrnutim rubovima, poredani su u pršljenu jednom žilom. Cvetovi imaju jaki miris poput meda, a ukus im je kiseo i trpak. . . ,


Stanište: biljka je jako rasprostranjena u našim krajevima, a nalazi se na suvirn staništima, livadama, uz putove .


Lekoviti deo biljke: za lek sabire se gornji dio biljke u cvatu. Suši se u hladu i na zracnom mestu.


Lekovito delovanje: drži se da je ivanjsko cvijece ili žuta brocika izvrstan lek za lecenje svih bubrežnih bolesti, cak i onda kada su svi drugi lekovi zakazali. Osim toga, upotrebljava se u suzbijanju svih oštecenja kože - lišajeva, egzema, kožnih necistoca i protiv raka kože. Koristi se u lecenju katara želuca i creva.







   RASTAVIC

Opis biljke:rastavic ili preslica je jako rasprostranjen korov što se teško iskorenjuje. Ubraja se u red papratnjaca. Trajna podzemna stabIjika cme je boje i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu. Jako je otpoma. Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu te je zbog toga zovu konjskim repom..


Stanište: raste u mocvamom tlu , na peskovitim livadama i poljima te uzduž železnickih nasipa.


Lekoviti deo biljke: za lek se skuplja cela biljka.

 
Lekovito delovanje: mnogostruka lekovitost preslice bila je poznata još u starom veku. Jedno je od najboljih sredstava za lecenje bolesti pluca, posebno kod plucnih krvarenja i tuberkuloze pluca. Preslica je veoma dobra u lecenju svih oblika malokrvnosti, jer pospešuje stvaranje crvenih krvnih telešaca. Nenadoknadivo je sredstvo u lecenju cira na želucu, fistula na debelom crevu i drugih oblika cireva, zatim u lecenju bolesti mokracnih organa. Uspesi se postižu kod grceva u mehuru, slabog mehura, bolnog mokrenja, zadržavanja mokrace, upale bubrega s pojavom belancevina u mokraci, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod kronicnog nadražaja mehura s pritiskom na mokrenje (kod žena), kod pocetne tuberkuloze bubrega i mehura. Pomešana s drugim biljkama koristi se u lecenju mnogih drugih bolesti.









         DUNJA

Opis biljke: dunja je drvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bliži srodnik iako se cesto pojavIjuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka i smedja. Listovi nalikuju listovima jabuke samo sto su po rubovima celoviti i s donje strane sivo pustenasti. Ima velike cvetove svetlocrvene do bele boje, rastu pojedinacno, a ne u cupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlacicama koje se lako skidaju. Raste na mestima gdje uspeva i vinova loza


Stanište: raste na karnenjarima primorskih krajeva i na rubovima šuma.
 


Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljavaju plod, listovi i seme dunje


Lekovito delovanje:plod dunje izvrsno je sredstvo u lecenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina semena koristi se u lecenju rana što nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih ociju i otvorene raspucane kože, narocito na prsnim bradavicama. Dunja je veoma pogodno sredstvo u lecenju sluznice ždrela, krajnika i dišnih putova. Kod upale želucane i crevne sluznice preporucuje se kuvana






             ORAH


Opis biljke: orah je stasito drvo visine do 25 metara. Listovi su nepamo perasti, u pocetku malo crvenkaste boje. Muški cvetovi razvijaju se u pazuhu listova, kao obešene rese. Zenski cvetovi razvijaju se pojedinacno, ili u manjim skupinama, na novim izdancima..


Stanište: orah potice sa Dalekog istoka i iz Male Azije. U šumama se pojavljuje samoniklo, a uzgaja se i kao kulturna biljka. Ne podnosi niske temperature.


Lekoviti deo biljke: u prolece se skuplja lišce, nezreo plod u junu, a zreo u jesen.


Lekovito delovanje: caj od mladog lišca uz dodatak meda koristi se za cišcenje, poboljšanje i jacanje krvi, za jacanje želuca, dobru probavu, zatim, protiv raznih cireva, kostobolje, skrofuloze, gnojnih rana svih vrsta te za ispiranje i oblaganje upaljenih ociju. Koristan je kod rahiticnih oboljenja kostiju, opste slabosti organizma, krvarenja zubi, bolesti zubnog mesa, oteklina kostiju. Vrlo dobri rezultati postižu se kod bubuljica, krasta na glavi, lišajeva na bradi, mlecnih krastica, gnojnih osipa, prekomernog znojenja nogu i belog pranja. Od zelenih nedozrelih plodova, ili samo od zelene ljuske, uz dodatak meda priprema se sirup koji se s uspehom koristi za lecenje svih navedenih bolesti.








   BOSILJAK

Opis biljke: bosiljak je jednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sa razgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, beli, dvousnati cvetovi nalaze se u gornjem delu stabljike .Listovi su jajolikog oblika na dugim peteljkama. Cvetovi se razvijaju u velikom broju u gornjem delu stabiljke. Višebojni su, beli, ružicasti ili purpurni. Cela biljka ima ugodan miris i aromu ,


Stanište: Pradomovina bosiljka ja Indija. Davno, vec pre oko 5500 godina poznavali su ga Egipcani, o cemu govore ostaci biljaka pronadjeni u grobnicama piramida iz toga razdoblja. Bosiljak je poznata i cenjena lekovita i zacinska biljka . Prema nekim starim zapisima na prostoru srednje Evrope preneli su ga monasi u 12. veku. Na novim prostorima vrsta se udomacila i uzgaja se u vrtovima. U južnim delovima Evrope ponegde se može naci i van vrtova. Za uzgoj bosiljka potrebna su gnojena tla bogata humusom, te suncana i od vetra zašticena staništa. Biljka je narocito osetljiva na niske temperature, a ne podnosi ni zalevanje hladnom vodom.bosiljak se uzgaja u vrtovima i loncima. Cela biljka je veoma ugodna mirisa.


Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava cela biljka sa semenom Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva.


Lekovito delovanje: bosiljak se koristi za umirenje živaca, grceva u želucu,lakše mokrenje, lecenje astme i zapaljenje bubrega. Koristi se, takodje, za poboljšanje apetita i protiv nesanice. Semenkama bosiljka lece se mokracni organi.Dosada utrvdjene lekovite i delotvorne materija su: etericna ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin, kao i niz drugih još nedovoljno istraženih materija.Bosiljak u narodnoj medicini ima vrlo široku primenu kod lecenja ljudi i životinja. Primenjuje se kod lecenja upala (želuca, creva), kod kaslja, pocetnih stanja tuberkoloze, kod bolesti mokracnih organa (bubrega, mehura). Najcešce se primenjuje u obliku cajeva..











    PETROVAC

Opis biljke: petrovac ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Stabljika izbija iz podanka. Listovi su perasti, a listici jajastog do dugoljasto lancetastog oblika. Cvetovi su rasporedjeni u dugackorn grozdu uokolo same stabljike. Mali su i žute boje a rnali plodovi imaju kukaste cekinje. Turica je gotovo bez mirisa, a ukusa je gorkog.. Bere se gornji deo biljke u cvetu. Upotrebljava se kao narodnilek za lecenje proliva, srdobolje, rana, posekotina, skrofuloze,katara želuca i creva, oboljenja žuci i jetre, belogpranja i kožnih bolesti.


Stanište: raste na vlažnini livadama, u jarkovima, uz vode, na prisojnim brežuljcima i stenama.


Lekoviti deo biljke: za lek sabiru se listovi ili cela biljka.


Lekovito delovanje: koristi se u lecenju oboljenja jetre, katara na želucu, proliva, žutice, sklonosti taloženju mokracne kiseline u telu i kod žucnih kamenaca. Izvana se koristi protiv krvarenja rana, krvarenja bubrega, protiv bolesne slezene, kože i krvotoka. Poznati domaci lek za žuticu jeste caj od petrovca: 3gr iseckanog suvog lišca popari se s 2 dl vrele vode iostavi u pokrivenom sudu 15 minuta. Na dan popijemo 3 šoljevruceg caja u gutljajima.




 
               CICAK



Opis biljke: cicak je dvogodišnja biljka koja ima dugacak i sivosmedji i vretenasti koren. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U drugoj godini izraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 1/2 metar. Listovi su sve manji iduci prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cevastim, gusto zbijenim cveticima, što imaju kukice pomocu kojih lako prianjaju za odecu.
Stanište: raste uz putove, na livadama i neobradjenom zemljištu
.
Lekoviti deo biljke:Za lek se upotrebljavaju koren, listovi i seme. Dvogodišnje korenje sakuplja se u prolece i jesen, listovi dok su još mladi, a seme kad sazre Lekovito delovanje: koren cicka deluje protiv otrovno, pospešuje izlucivanje mokrace i znoja te cisti krv. Isto tako koristi se u lecenju venericnih bolesti, svih vrsti cireva, skrofula, gihta (uloga), zastarelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. caj od mladog lišca koristi se u lecenju katara želuca i nadutosti, a dobro je sredstvo i protiv raznih osipa, cireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Seme cicka koristi se za sve bolesti za koje se koristi i koren i listovi, s time što seme jace deluje. Seme cicka koristi se za pravljenje cickova ulja koje je jako dobar lek protiv peruti i ispadanja kose. Koren, listovi i seme cicka nakon godinu dana gube svoje lekovito delovanje. Takodje, koren i list koriste se i kod upale i cireva želuca, koriste se kod pospešivanja znojenja, kod varenja, pomažu u ublažavanju reume, kožnog ekcema, lišaja, osipa, gnojnih rana i skorbuta.Suv koren stucan u prah i pomešan sa jestivim ( maslina ) uljem, leci gnojne rane kada se njime namažu.Protiv reume koristi se caj od cickovih semenki.Lek protiv gore navedenih bolesti priprema se tako da se 1 velika kasika sitno narezanog korenja i lišca kuva u pola litre vode 5 minuta, zatim se ostavi poklopljeno10-15 minuta i na kraju procedi. Piju se po 2 velike kasike dvaput dnevno, ujutro i uvece.Ako se 60 grama korena kuva 5 minuta u 1 litri vode, može se uzimati po šoljica ujutro i uvece.Prah od suvog korena pomešan sa zecjim lojem izvlaci strana tela iz rane.U slucaju poremecaja licnog živca ( Nervus facialis ), kada se usta iskrive, zdrobi se svež koren i lišce sa donjim delom stabljike cicka i privije na zdravu stranu.Kod gnojnih procesa usne šupljine grglja se a cirevi se i rane ispiraju , a osip po koži oblaže odvarom –od cickovog lišca, koje ima osobinu da hladi. Na 1 litru vode uzme se 1 dag. sušenog lišca i pije ujutro i uvece po 1 šoljica.U vinu skuvano lišce cicka leci od mokracnih kamenaca. Oni nestaju i kada se uzima sitno izrezan cickov koren ( ili prah ) od suvog korena, pomešano sa medom. Kada se koza glave dobro opere cajem od cickova korena, a svaki drugi dan namace cickovim uljem, stimulise rast kose, ako je koren zdrav. Za caj se na jednu litru vode uzima 1 velika kasika isecenog korena i skuva.Pomešaju se jednaki delovi toga caja i sirceta ( jabucni ) pa se time natrlja koža glave dvaput dnevno, zaustavlja se ispadanje kose.

RECEPT ZA CICKOVO ULJE.Šaka suvog i sitno istucanog semena, polivena sa malo 90 % alkohola, ostavi se da stoji 14 dana , zatim se dolije pola do tri cetvrt litre ulja ( najbolje maslinovog, ali ako ga nema dobro je i suncokretovo ), pa se opet ostavi 4 nedelje na toplom mestu, uz povremeno muckanje. Da bi alkohol ispario, bocu sa uljem ne zatvaramo cepom nego sa malo gaze ili papirom u kome su izbušene sitne rupice.

MAST OD CICKOVOG KORENA :Dobro se ocistiti i opere cickov koren. Narezemo ga na male komadice i iz njih istisnuti što više soka Pripremiti kvalitetnu i cistu, nesoljenu svinjsku mast. Kolicina masti zavisi od toga koliko se istisnulo soka, jer njihovim mešanjem treba postici gustu kašastu masu. Tako pripremljenu lekovitu mast staviti u porculansku ( nikako u metalnu) posudu, dobro je zatvoriti i cuvati u frizideru.Nekoliko puta na dan nanosi se na opecenu kožu, a koristi se i kod cireva, rana i lišajeva.
 


https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/cupko-rezultati