Uz Pomoć Vode i Bilja Izlečite Se Lekovitim Biljem Saznajte Kako


Opis biljke:zlatica je trajna biljka što se pruža na kamenu, odakle joj potiče ime. Prilegla stabljika doseze dubinu do 15 cm. Listovi su košasti, odozgo zelenkasti, a odozdo belosivi do smedjasti. Listovi su jajastog oblika, duguljasti i na završnici tupi. Stabljike su, stabljikasti izdanci, lastari s listovima koji izbijaju iz korena. Listovi su usporedno rasporedjeni.
Staniste: Raste po zidovima i između plocastog kamenja.
Lekoviti deo biljke: za lek se skuplja stabljika bez korenja, tj. nadzemni deo biljke u proleće ili jesen skuplja se koren, a cela biljka za vreme cvatanja.
Lekovito delovanje: zlatinjak pospesuшје izlučivanje mokraće i znojenje, cisti krv i pomaze u lečenju nervnih bolesti. 
Spolja se koristi za pripremanje obloga i melema za razne bolesti. Za lečenje reumatičnih bolesti preporučuje se pripremanje kupke od zlatice s kamena ili zlatinjaka.


Sve detaljnije informacije o Domaćem Biljnom Losionu za Rast Kose Čupko možete pročitati na ovoj stranici https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/




Opis biljke: Podubica je polužbun, visok 10-30 cm, sa cetvorouglastim stabljikama, na donjem delu odrvenelim. Starije grane su položene, dok su mlade uspravne. Stabljike su pokrivene dlakama. Listovi su parni, na kratkim drškama, jajasti do eliptični, po obodu krupno nazubljeni, sa donje strane pokriveni mekim dlakama, a sa gornje gotovo goli. Cvetovi su bledo crveni, rede beli, obrazuju pršljenove, a svi zajedno grozdastu cvast, najčešće okrenutu na jednu stranu. 
Staniicšte:Cveta od juna do septembra. podubica je mediteranska biljka, ali je veoma rasprostranjena i u unutrašnjosti, najčeùce na krečnjackim brdskim livadama i kamenjarima, pašnjacima, u svetlim hrastovim i borovim šumama i do iznad 1000 mnv. 
Lekoviti deo biljke: Razmnožava se semenom. U lekovite svrhe upotrebljavaju se vrhovi grančica u cvetu i list . Lekovito delovanje: Podubica se mnogo više ceni i raznovrsnije upotrebljava u narodnoj nego u naučnoj medicini. To je u mnogim našim krajevima, posebno planinskim, jedan od najomiljenijih lekova. Biljka nije otrovna, pa je opravdana njena upotreba za lečenje obolelih organa za varenje.
To je narodni tonik uz koji ćete završiti dobar posao u prilog vašem zdravlju upotrebljavan u obliku praška, čaja (10 g na 200 g vode), tinkture i dr. Kao mirisno, gorko stiptično sredstvo upotrebljava se i za lečenje belog pranja, rana, hemoroida i slično.Vino od podubice(200 g na 1 litar crnog vina ostaviti da stoji 8 dana) upotrebljava se u narodu kao lek protiv slabosti, malokrvnosti i za ispiranje rana.




Opis biljke:Plućnjak je trajna zelen i jedna od prvih proletnih biljki. Stabljika uspravna visine do 30 cm. Prizemni listovi su s peteljkom, dok su listovi na stabljici sedeći i manji. Tamnozelene su boje, srasli ili zaobljeni, jajasti i dlakavi, a češće belopegavi. 


Cvetovi se razvijaju na vrhu stabljike kao u jaglaca. U početku su crvenkaste, a posle ljubicaste boje. čitava je biljka gusto pokrivena ostrim dlakama. Biljka je gotovo bez mirisa, a ukusa sluzava 
Staniste: raste svuda po šumama, posebno u vlažnim i dubokim zemljištima. 


Lekoviti deo biljke: za lek se skuplja cela biljka, bez korena. Lekovito delovanje: s uspehom se primenjuje kod svih  disajnih puteva, naročito kod kašlja s manje ili više izbacivanja sluzi, kod gripoznih pojava, čak i kod krvavog kašlja i upale pluća, hroničnog bronhitisa i plućnih tuberkuloza. Isto tako koristan je za čišćenje krvi i obnavljanje telesne snage.





Opis biljke: Maslačak je trajnica koja najcešce raste po travnjacima, livadama, parkovima, te uz staze i živice. Lekovit je i jestiv, jedna je od onih biljaka koju nalazimo svuda. Veoma je korisna biljka za čaj, salate, sokove, variva, supe…Kao lekoviti delovi biljke skupljaju se koren, list i cvet.U službenoj je upotrebi biljka u cvetu, ili koren sa biljkom, dok se u narodnoj medicini skupljaju i cvetovi.Maslačak pojačava lučenje žuci, deluje kao diuretik, pojacava rad bubrega, čišcenja krvi, pomaže kod lečenja gihta, reumatizma , kožnih ekcema, cireva kod manjka apetita.
Lekoviti deo biljke: Cveta od marta do maja. Maslačak od aktivnih lekovitih materija sadrži gorke materije, mnogo kalijuma u nadzemnom delu, smole, etericno ulje, 40% inulina u korenu.Listovi sadrže 16 – 18 % vitamina C, gvozdja oko 3% ,dakle –više nego španac !.Mladi listovi u proleće ukusna su i zdrava osvežavajuca salata, a mogu se skuvati i kao varivo. Da se otkloni gorčina, mlade rozete valja ostaviti u vodi preko noći. Lekovito delovanje: Maslačkov čaj moraju piti dijabeticari, a preporučuje se i svaki dan sažvakati5 do 10 šupljih stabljika. 

Čaj pomaže i u terapiji malookrvnosti, gihta, reume, neredovite menstruacije i žucnih kamenaca.Koren i stabljika sadrže gorku materiju –taraxacin – koji deluje diuretički, a može izazvati prolive i smetnje u srčanom ritmu.Vidljivi znakovi trovanja nastupaju tek kad se biljka konzumira u velikim količinama – naročito gorki stariji delovi biljke. Mladi su listovi potpuno bezopasni..

ČAJ:Caj se priprema najcešce od suvog usitnjenog korena. Jedna kašika korena stavi se u 2 cl vode, kuva na laganoj vatri nekoliko minuta, procedi nakon 15 minuta i pije tokom dana nezaslađeno, ili još bolje, zaslađen pravim domaćim medom.Taj čaj pročišcava organizam, pomaže kod degeneracije hrskavice, podstiče znojenje.

Pomaže u borbi protiv debljine i celulita.Koren se iseče na tanke ploške,pa se može jesti sirov na hlebu, sa maslacem. Ipak, bolje ga je skuvati. Ispržen i samleven koren odlicna je zamena za kafu. Mladi i još tvrdi cvetni pupoljci mogu se kiseliti u sirćetu i koristiti kao začin – umesto kapare. 

Maslačkov sirup ( med )Tri –cetiri pune šake cvetnih glavica maslačka (sveže) preliti sa 2 litre kipuce vode, i prokuvati. Procediti – da se iz cvetova iskoristi sav lekoviti sok i u još toplo dodati 1,5 kg šećera ili odgovarajucega zaslađivaca, te sok od dva limuna. Ukuvavati na laganoj vatri stalno mešajuci do gustoće sirupa.Dobijeni sirup se puni u čiste tegle u kojima se obično i konzervira voće. Dobijeni sirup jedva se po ukusu razlikuje od meda.Ovaj sirup jača i procišcuje organizam, regulise varenje, jača apetit.Uzima se po jedna kašika pre svakog obroka. Nakon svake upotrebe, teglu dobro zatvoriti.





Opis biljke: Lipa je veliko drvo koje stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zeleni, koso srcasti, zašiljeni i  a s lica dlakavi. 
Stanište:Po celoj Evropi po brdskim šumama. Lipa voli  plodnu i duboku zemlju. Lipu treba brati čim počne cvetati, kad su dve trećine cvetova u cvasti rascvetale. Precvetala lipa nema nikakve vrednosti. Cvast treba brati zajedno s priperkom jer se vrlo retko traži bez priperka. Treba brati po suvom i lepom vremenu. 


Lipov cvet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sluzastog, sladunjavog i pomalo oporog. U osušenom cvetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe. Lipov list takođe sadrži sluzi i ostalih sastojaka koji se nalaze u cvetu, pa se za nuždu mogu upotrebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. 

U cvetu i u listu ima vitamina C. 
Potpuno mlad, tek otvoren list može koristiti kao povrće. Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugalj velike adisorptivne moći. U lipovem semenu masnog ulja sličnog maslinovom.


Stanište: Lipa raste pojedinacno po planinama, a ljudi je sade veoma cesto uz puteve.
Lekoviti deo biljke: za lek se bere cvet sa pricvetnim listovima (ako je lepe zelene boje, bez rđe). Inače se beru samo cvetovi u vreme kada su se otvorili i pre nego što ostare i promene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mestu, najbolje na tavanu. 

Ubrani cvetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i ugodan miris.

 Lekovito delovanje:Lipovi cvetovi koriste se za lečenje prehlade i bolesti disajnih organa. Pospešuje znoj i mokraću.


Lipov cvet se upotrebljava najčešće u obliku čaja, infuza, za znojenje, protiv grčeva i za umirivanje bolova kao vrlo blago sredstvo. Koristi se i protiv prehlada, hroničnog kašlja i proliva, kao i za zaceljivanje opekotina i rana. Lipov cvet je najomiljeniji narodni čaj.
Preporučuje se u lečenju hroničnog kašlja, bolova kod mokrenja, umora i živaca. čisti krv.





Opis biljke:lavanda je polu grmovita biljka koja, raste na suvim i toplim obroncima. Ona se, inace, uzgaja kao ukrasno bilje u vrtovirna i parkovima. Lavanda je polugrm, naraste do 60 cm. Pri dnu je granasta. Grane su četverouglaste i nadignute. Listovi su nalik ruzmarinu. Sivo-zelene su boje sa žlezdama na naličju, unazad malo svinuti. 

Cvetovi čine modre pršljenaste klasove. Lavanda ima jak aromatican miris, ukus gorak i Ijut.Ima sivozelene listove i plavoljubičaste cvetove i duguljaste klasove. Cveta u julu i avgustu, a za lekovite potrebe beru se listovi i cvetovi pre nego sto se otvore. Osušeni cvetovi jakog su mirisa i malo gorkog ukusa. Najčešce se koriste za pripremu čajeva, biljnih kapi, eteričnog ulja, kupki ili inhalacija.. 


Stanište: na livadama, Na suvim, toplim i krševitim padinama Mediterana.Kod nas raste divlje na primorju..

 Lekoviti deo biljke: vršci stabljike sa cvećem beru se u hladu na prozračnom mestu .Poput drugog lekovitog bilja i lavanda postiže bolje dejstvo kada se pomeša sa kamilicom, ruzmarinom ili žalfijom, jer navedene biljke pojačavaju njezino delovanje..

Lekovito delovanje: lavanda blagotvorno deluje na želudac i matericu, smanjuje nadimanje, pospešuje izlučivanje mokrace, menstruaciju, a deluje i na porođaj. Preporučuje se u lečenju bolesti mozga i živaca, protiv nervoznog lupanja srca, grčeva u crevima, migrene, neurastenije, histerije i sklonosti napadina nesvestice,Akne, masna koza, dermatitis, cistitis, psorijaza, ekcemi, atletsko stopalo, alergije, astma, bronhitis, zapaljenje grla, infekcije usne duplje, kašalj, upala sinusa, konjuktivitis, migrena, glavobolja, modrice, opekotine, posekotine, uznemirenost, depresija, stres, hipertenzija, dismenoreja, bol u uhu, neprijatan zadah, teskoce sa varenjem, Lavanda u vidu obloga odlično ublažava opekotine i rane, jer ima snažno antiseptičko dejstvo. Ulje lavande je idealna je prva pomoc. Ona ima isto dejstvo kao alkohol, ali ne peče! Lavanda podstiče regeneraciju tkiva, a povrh svega divno mirise... 

Priprema čaja:Kafenu kašiku usitnjene biljke preliti sa 200 ml ključale vode. Sud poklopiti i ostaviti da stoji 15-20 min. Čaj procediti i piti 2-3 šolje čaja dnevno.







Opis biljke: kupina je grm s vodoravno položenim korenom. Korenje tera 1 do 3 metra dugačke grane što delimično pužu po zemlji a delimično se penju po drugim granama. Biljka ima mnoštvo vitkih dugačkih, povinutih i bodljikavih grana. Dlanasto sastavIjeno lišće s pilastim rubovima sastavljeno je od 3 do 5 lisaka. Cveta u kitama sa cveticima bele ili bledoružičaste boje, koji su nalik ružicama. Sastavljeni su od 5 lapova čaške, 5 latica venčića i od mnoštva prašnika. Plod je sjajnocma tečna boba

Stanište: raste na veoma često u velikim skupinama na šumskim čistinama i krčevinama, među grmljem te uz rubove polja, na neplodnom zemljištu .
Lekoviti deo biljke: za lek se u proleće i jesen skuplja koren, mladi listovi i izdanci u proleće, cvetovi za vreme cvetanja, bobe kad su zelene ili zrele .

Lekovito delovanje:listovi kupine deluju stežuci te su dobro i bezazleno sredstvo protiv proliva. Vrlo dobri uspesi postižu se i kod lečenja krvavog proliva. Preporučuje se duže vreme uzimati čaj od kupinovih listova kod krvarenja želuca, upale creva i hronicnog nadražaja slepog creva. čaj od kupinovih listova čisti krv, pri čemu smanjuje ili leci kožne osipe, lišajeve i druge nečistoće. Isto tako, koristan je i u lečenju anemije.
Čaj od osušenog i usitnjenog korena kupine koristi se u lečenju vodene bolesti. Plodovi kupine deluju umirujuce kod nervoznih Ijudi što pate od nesanice.





Opis biljke: Selen je mirisna, trajna zeljasta biljka, visoka do 2m. Koren je vrlo krupan i razgranat. Listovi su tamnozeleni i 2-3 puta perasto deljeni. Cvetovi su udruženi u štitaste cvasti svetložute boje. Plodovi su pljosnati, sa oštrim rebrima.

Stanište: Gaji se u vrtovima i često podivlja, posebno u planinama. Lekoviti su koren i plod..

Lekoviti deo biljke:U korenu i plodu ima do 1% elarskog ulja, u kome je glavni sastojak terpineol. Ima i smole, gume, tanina, šećera, skroba i raznih kiselina. U lišću ima do 100 mg/o vitamina C .

Lekovito delovanje: . Prijatan, aromatičan i bezopasan diuretik, stomahik i karminativ. Često se daje zajedno sa drugim žitaricama za lečenje organa za varenje, mokrenje i disanje. Ima lekovito dejstvo kod bolesnika koji imaju grčeve u crevima

1. Čaj za održavanje pravilnog rada srca (preventiva protiv infarkta): po jednu supenu kašiku lista matičnjaka, korena i ploda selena i lista imele sa kruške preliti sa 6 dl proključale vode. Ostaviti da stoji 2 sata, procediti, zasladiti medom i piti tri puta dnevno po 1 čašu. 2. Upala mokraćnih puteva: po 20 gr korena selena, lista breze i medveđeg grožđa, lanenog semena i sitnice. Dve supene kašike ove smeše na 300 gr ključale vode i posle 2 sata odliti i popiti u 3 obroka u toku dana.


Pogledajte više informacija ovde https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/




Opis biljke: Vodopija, konjogriz  je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. ima trajni, valjkasti i vretenasti koren izvana žućkasto-bele boje, a iznutra bele boje. Stabljika je uspravna, kruta, uglasta, u gornjem delu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti do lancetasti, suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto usečeni. Cela biljka, pogotovo mlada ima mlečnog soka.Listovi su grubo nazubljeni i podsećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po celoj biljci cvetne glavice svetloplave boje. Cvetovi su svetloplavi, vrlo lepi i upadljivi, sakupljeni z glavice koje izbijaju pojedinačno na stabljici ili na granama. Cveta obilno preko celog leta. Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma i drugde.

Stanište:Ponegde se gaji radi korena od koga se spravlja surogat kafe (cigura). Ponegde se zapuštena mesta izjutra plave od iscvetale vodopije. Cela biljka je gorka i vrlo čvrsta tako da se teško kida i čupa. Vadi se u jesen, očisti od zemlje i nadzemnih delova, iseći po dužini, nanizati na konac i sušiti u hladu na promajnom mestu. Zbog dugog korena dobro podnosi sušu. Razmnožava se semenom. nalazi se svuda u prirodi. Može se naći na pustim zemljištima, uz rubove putova, na livadama posebno na sušnim zemljištiina. Uzgaja se i kao kultuma biljka.

Lekoviti deo biljke: Lekovit je koren, koji je valjkasto-vretenast, cvrst, spolja tamne boje, a iznutra beo. Koren (Cichorii radix) se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše lekovitih sastojaka i inulina (rezervna hrana). Ređe se koristi nadzemna biljka brana u cvetu .




Kantarion ulje se priprema na sledeći način:Do visine od 8 cm ispod vrha boce od 2 litre staviti što više listova i cvetova muške i ženske kantariona (jednakih količina), a zatim ubaciti stabljiku.
Do iste visine, zatim, ulije se domače maslinovo ulje. Flašu lagano zatvoriti plutom, da pluta mrda a da ne iskoci. Flašu se iznosi na sunce i izlaže godinu dana.
Postupak dozrevanja kantarion ulja može se ubrzati na sledeći nacin: na isti nacin u bocu od 1 litre ubaciti listove i cvetove muške i ženskog kantariona, a nakon toga sipati domaće maslinovo ulje zagrejano na temperaturi od 60 do 70'C. Prethodno je potrebno flašu zagrejati,da ne pukne. Napunjena flaša treba da odleži barem 10 dana, od čega najmanje 2 dana na suncu. Iz flaše se uzima onoliko ulja koliko je potrebno, a ostatak ostaje u flaši. Valja naglasiti da je kantarionovo ulje što duže vremena stoji sve bolje i bolje.






Opis biljke: Jedna je od prvih biljaka koja cvate u proleće. To je trajnica sa kratkim i smeđim korenom. Jajasto okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu. Valovito su nazubljeni, a u vreme cvetanja povijeni unazad. Iz središta rozete izraste 10 do 20 cm visoka cvetna stapka na čijem se kraju nalazi 5 do 10 žutih cvetova. Cvetovi su složeni u štitasti cvat, a nalaze se u duguljastoj zelenoj 

čašici. Cela je biljka dlakava.Među zaštićenim biljkama mnogih razvijenih zemalja jeste i ovaj rani vesnik proleća. Njena medeno žuta boja na planinskim livadama simbolizuje pobedu nad zimom. Nije slučajno baš jaglika bila ta koju je izabrao legendarni Knajp da se s njom fotografiše. On je poznavao njene prednosti i visoko je cenio. Jagorčevina pročišćava krv i iz organizma eliminiše uzročnike reume i kostobolje. 

Ako neko ima sklonost ka oboljenjima mišića i ligamenata, neka svakodnevno pije čaj od jagorčevine, (jednu do dve šolje), i bolovi će prestati. Jedno od najefikasnijih sredstava protiv nesanice je upravo ova biljka, koja je preporodila mnoge ljude i spasla ih od fizičke i duševne iscrpljenosti. 
Stanište: Raste u svetlim šumama, među živicama, u grmlju .
Lekoviti deo biljke: za lek se u maju skupljaju cvetovi, listovi i koren.  

Lekovito delovanje: osobito dobar lek za lečenje plućnih bolesti, nesvestice i lupanja srca.Čaj pripremljen od cvetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Osim toga, koristi se u lečenju nesanice, migrene i neuredne menstruacije. Pospešuje cirkulaciju krvi i izbacivanje sluzi. Čaj od korena vrlo uspešno deluje kao umirujuće sredstvo za stišavanje glavobolje, nervoze, nesanice, vrtoglavice i nesvestice. Pored svega, se koristi za lečenje uzetosti, bolesnih bubrega, reumatizma i hronične začepljenosti. Čaj koji se preporučuje treba uzeti pre svih sintetičkih sredstava koja obećavaju miran san. Ovaj čaj donosi san lečeći sve uzroke nesanice, čuvajuci nerve i zdravlje uopšte. 

Potrebno je 50 g jagorčevine, 25 g levandinog cveta, 10 g hmelja i 15 g kantariona. Jednu vrhom punu kašiku ove mešavine prelijemo sa 1/4 l vrele vode, pa ostavimo da odstoji tri minuta. Pije se pred spavanje, veoma vrelo, koliko god se može podneti, zasladeno sa malo meda. Jagorčevina izvanredno povoljno deluje na nerve i srce, jača ih i smiruje glavobolje na nervnoj bazi. Izvrsno deluje i na upalu srčanog mišića, a prevencija je protiv izliva krvi i mozak.
Odlican čaj za isterivanje peska iz bubrega dobićemo ako skuvamo koren i pomešamo ga sa medom. 
Pravi prolećni čaj koji čisti krv dobija se od 50 g jaglike, 50 g zovinih izdanaka, 15 g koprivinog lista i 15 g korena maslačka. (Izdankom zove nazivamo tek iznikle pupoljke lišća na granama zovinog drveta).
Protiv srčanih tegoba posebno dragoceno je vino. Možemo ga i sami napraviti od cveta koji naberemo u proleće, napunimo njime - ali prilicno rastresito - bocu od 2 litra i nalijemo čistim belim vinom. Bocu držimo na suncu dve nedelje. Uzima se 2-3 gutljaja po potrebi. Teži srčani bolesnici mogu uzimati dnevno po 3 jelovne kašike.






Opis biljke: Mali, vrlo razgranat, uvek zelen grmić, visok do 1 m, koji kao polu parazit živi na raznom belogoričnom i crnogoričnom drveću. Iz starih narodnih naziva može se zaključiti da je ova poluparazitska biljka od davnina smatrana za lekovitu, a nekada su joj pripisivali i čarobne moći. Druidi, keltski sveštenici, poštovali su je kao sveisceljujuću biljku. Oni bi za vreme svečanog rituala sekli imelu zlatnim srpom i kasnije koristili je kao lek protiv različitih bolesti. U starim tekstovima navodi se kao lek protiv epilepsije, a to joj priznaju i kasniji autori. Danas se preporučuje protiv histeričnih napada.Stabljika je zeleno-žućkasta, drvenasta, obla i dihotomski se grana. Listovi su debeli, kožasti, zeleno-žućkasti, sedeći, po obodu celi i imaju 3-5 nerava. Ima odvojene muške i ženske cvetove. Plod je bela, okrugla, sočna, prozirna bobica puna lepljive mase. Cveta od marta do maja, a plodovi od avgusta do novembra.Od početka oktobra do kraja decembra beru se i suše listovi i tanje drške. Sledeći period branja je od marta do aprila. Ovo napominjemo jer u ostalim mesecima biljka nema lekovito svojstvo. Najbolja je imela s topole, ali i s bora ili voćnih stabala. Plod imele je otrovan dok su drška i list lekoviti. 

Lekoviti deo biljke: Primećeno je da hemijski sastav i lekovitost zavise i od drveta domaćina na kome imela živi. Tako i hipotensivna svojstva nisu ista: najača su u imele sa kruške, manje s jabuke, a još manje sa oskoruše. 
Lekovito delovanje: .Imela dobro deluje protiv visokog krvnog pritiska i arterioskleroze, ali je jakog i neujednačenog fiziološkog dejstva. Imela se daje u obliku raznih preparata, sama ili u zajednici sa drugim lekovima sličnog dejstva (sinergisti)

Čaj: jedna kašičica jagorcevine preliva se sa 1/4 l vrele vode i ostavi da odstoji kratko vreme.Vino i čaj za pročišćavanje krvi: opisani u tekstu.Imela pospešuje rad čitavog limfnog sistema u organizmu te zato pomaže razmenu materija u njemu. Upražnjavanjem kure od imele oboleli od dijabetesa mogu se osloboditi svoje bolesti. Kod poremećaja hormonalnog sistema takode je vrlo efikasna. Bolesnici s hroničnim poremećajem metabolizma trebalo bi da uzimaju čaj od imele svakodnevno u toku šest meseci.Deluje preventivno kod skleroze i šloga; ako osoba to nije učinila, pa do udara ipak dode, treba prvih šest nedelja posle toga piti po tri šolje, sledeće tri nedelje dve, a naredne nedelje po jednu šolju na dan, i to pola šolje pre, a pola šolje posle jela.
Ako hladan čaj ušmrčemo u nos, zaustavlja se krvarenje nosa.Imela se smatra najboljim sredstvom za srčane tegobe i tegobe u krvotoku.U ovom pogledu pokazala se izvanredno. Ona sadrži sastojke koji regulišu krvni pritisak; kao i glog, imela sniženi krvni pritisak povišuje, a povišen snižava. Tako se premoreno srce odmara, a prestaju sve nuspojave kod nenormalnog pritiska - valunzi, zujanje u ušima, vrtoglavica, smetnje s vidom.
Dnevno uzimanje tri šolje čaja od imele koju smo potopili u hladnu vodu leči sve bolesti srca, krvotoka i pritiska od kojih toliko pati savremeni čovek.Za žene je imela takođe višestruku korisna jer regulisan krvotok zaustavljanja i menstrualne tegobe, naročito kod jakog krvarenja, kao i posle porođaja. Tegobe vezane za klimaks, aritmija, lupanje srca, valunzi, strah, gušenje, prolaze od imele.Sveži sok od imele (od lista i drške, prethodno opranih) pije se protiv steriliteta, i to po 25 kapi pre doručka na gladno srce ili pre spavanja. Čaj: imela se priprema isključivo hladno. Jednu vrhom punu kašicicu imele na 1/4 l hladne vode potopiti preko cele noći, a pre uzimanja malo podgrejati.




Opis biljke: Gujina trava je krupna, snažna impozantna dvogodišnja zeljasta biljka, visoka do 150 cm, koja liči na šaren bujan čkalj. 

Listovi su tigrasto prošarani belim prugama. Cvetovi i listovi su bodljikavi. Cvetovi su krupne i crveni.


Stanište: Cveta celog leta, u drugoj godini. Raste kraj puteva i naselja u južnim krajevima i u Primorju Lekoviti deo biljke:Upotrebljava se zreo plod, ređe list (Silybi fructus et folium). 
Glavni lekoviti sastojci su tiramin i histamin. U plodu ima 0,1% etarskog ulja, malo tanina, flavonoida, masnog ulja, belančevine, raznih šećera i drugih ugljenih hidrata i smole. Zahvaljujući prisustvu tiramina, plod badelja povećava krvni pritisak. Daje se protiv astme, senske groznice, glavobolje i koprivnjace.Upotrebljava se i kao gorko sredstvo za jacanje, osobito posle teških operacija i bolesti
Lekovito delovanje: U narodu se upotrebljava za ublažavanje napada žuči, protiv šećerne bolesti, zatvora, za lečenje hemoroida i dr. Pripremaju se čajevi protiv niskog pritiska, za jačanje, bolji apetit, protiv morske bolesti, smetnje u žuči (kamen, bolovi) i protiv šećerne bolesti.









Opis biljke: Glog je većinom srednje veličine. Na pogodnim staništima uspeva i kao čvorasto, razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je raspoređeno trnje dužine do 1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svetlo plavkasto-zeleni, a s gornje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovima hrasta, samo što su znatno manji. Beli cvetovi su skupljeni u bogate kitice s dugim i kracima i peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje i beru se kad sazriju, u kasno leto .


Stanište: glog se često nalazi na rubovima niskih belogoričnih i crnogoričih šuma, a veoma često raste u šikarama te uz ograde i živice. Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju cvetovi sa cvetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. 

Cvetovi i listovi sakupljaju se u prolece. Cvetovi i cvetni vršci sabiru se samo s grmova koji su u punom početnom cvetu. Suše se u tankom sloju pri čemu je potrebno paziti da ne promene boju. Listovi se beru nakon cvetanja. 

Plodovi se beru nakon dozrevanja; suše se najpre u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se na toploj peći Lekovito delovanje:drži se da je glog jedna od najvrednijih i najdelotvomijih lekovitih biljaka za srce. Glog jača i reguliše rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnog pritiska, pri čemu ne samo da snizuje povišeni krvni pritisk, nego povisuje preniski krvni pritisak u oslabljenog srčanog mišića. Dobar je u lečenju oštećenog srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića, u lečenju zakrečenja krvnih žila i angine pektoris. Glog deluje na smirenje živčanog sistema.








Opis biljke:Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvetnjacima, a raste i u svetlim bukovim šumama i gajevima.Jednogodišnja zeljasta biljka, oko 15 cm visoka, skoro okruglih listova, gusto protkanih žilama. Jarki narandžastožuti cvetovi, išarani prugama, svojstvenog mirisa. Sadrži sumporni heterozid glikotropaeolozid – zbog kojeg deluje antibiotski, enzim mirozid, smolu, pektin, gumu, tanin, šećer i vitamin C.Pošto cveta u junu i julu, upotrebljavaju se sveži listovi i cvet, a ponekad i zrelo seme. 
Lišće i cvet beru se za vreme cvetanja, a plod u kasnu jesen, kada sazri.i., Zbog sadržaja vitamina služi kao prolećna salata - mlado lišce treba sitno iseckati, malo posoliti i dodati limunov sok –uzima se bar jedanput na dan, ili se iz sveže biljke iscedi 10 – 15 g soka za istu svrhu. Posto se biljka može uzgajati u saksiji, ili na balkonu ili u stanu – po zimi – osigurava nam cele godine lekovitu vitaminsku salatu
Sumporno ulje u dragoljubu lekovito je u slučaju emfizema, bronhitisa, pospešuje izbacivanje sluzi., koristi kod astme, pojačava izlčivanje mokraće, olakšava poteškoće bolesne žuči, jača polnu moć. Uzima se tri puta dnevno po 1 kafena kašičica alkoholature tinkture , razređena sa malo vode. 
Porast kose pospešuje tinktura koja se priprema tako da se isecka sitno 100 g svežeg lišća dragoljuba, koprive, šimšir, pa se sve to prelije sa 500 g alkohola. Ostavi se da stoji 21 dan. Za to vreme jednom dnevno promućkati. Procedi se , pritiskanjem.Tom se tinkturom trlja koža glave pomoću mekane četkice. nakon 1 sat treba glavu oprati mlakom vodom. 
To se ponavlja svaki dan tri nedelje.Ista tinktura služi i za spoljnju upotrebu kod nekih kožnih bolesti.Dragoljub uništava i životinjske parazite. Ekstrakt se pokazao kao izvrsno sredstvo protiv lisne vaši i drugih parazita.Iz lista dragoljuba dobija se sumporno eterično ulje industrijskog naziva "Tromalit", koje ima veliku antibakterijsku moc: koristi se u lečenju disajnih i mokraćnih organa.







Opis biljke: Divizma je dvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1 1/2 metar, uspravna je i pokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemni listovi, a u drugoj naraste samo stabljika.Listovi su krupni i debeli, duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok su oni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sedeći. Cvetovi su skupljeni u gornjem delu stabljike u dugačak klas, žute su boje s belo ili crvenkasto vunastim prašnicima.
Stanište: raste po sunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitom tlu.
Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju cvetovi i listovi u vreme cvetanja

Lekovito delovanje: sveži listovi koriste se za pripremanje obloga za otekline, hemoroide i lišajeve. Pomešana s drugim lekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolesti pluća, posebno suvog kašlja, prsobolje, groznice te za lečenje želuca i creva i protiv grčeva probavnih organa. Ulje od divizrne izvanredno je sredstvo za mazanje bolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje. 
Ulje od divizrne priprema se tako da se boca napuni do pola sitno iseckanim listovima divizme, prelije se čistim maslinovim uljem, začepi vatom i ostavi na suncu 40 dana.


Pogledajte više informacija ovde https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/




Opis biljke: Čuvarkuca je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. Svetlocrvene boje, a kod nekih podvrsta, crveno-ljubicaste ili žute boje. Listovi su rozetasti u redu pri vrhu crveni, sočni, debeli i mesnati. Raste na stenama, na krovovima kuća.
Sva narodna imena ove biljke vezana su za život i zdravlje: uzludobar, ozluživ, podsiluživ, vazdaživ. Isto značenje imaju i latinski nazivi sempervivum i grčki aeixwn. Čuvarkuca čuva kuću od groma, veštica i bolesti. 
Kao lek koristi se svež list i iz njega isceđen sok. Dobro ga je ponekad pojesti zdravlja radi. Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kucom. Čuvarkuca sadrži: jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šecer, gumu i mineralne sastojke. ,
Stanište: raste po krovovima, stenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovo nikakvih zahteva.

Lekoviti deo biljke: za lek se skupljaju listovi, Leti, za vreme cvetanja hemijski sastav: tanin, sluz, smola, kalcijev malat, masno ulje, mravlja i jabučna kiselina.Upotrebljava se sok isceđen iz celog svezeg lista.
Lekovito delovanje: sveže isceđeni sok iz listova čuvarkuce koristi se u lečenju nervne rastrojenosti, padavice, nemimih snova i straha u male dece. Sveže zdrobljeni listovi ili čisti sok koriste se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina; za bolna mesta nastala gihtom te za lečenje kurjih očiju i uklanjanje sunčevih pega. 
Sveži sok koristi se u lečenju nagluvosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom jer ga sok čuvarkuće rastvara čireva zeludca, herpesa, hemoroida i glista. Sok se upotrebljava protiv opekotina. U novije vreme upotrebljava se sok od sveže biljke protiv zapaljenja zuba i upala grla.






                                              BOKVICA


Uskolisna bokvica je višegodišnja zeljasta biljka, visine do 50 cm. Listovi su sakupljeni u lisnu rozetu, eliptično duguljastog oblika, šiljastog vrha. Cvetovi formiraju klasastu cvat, smeđe boje, cveta od aprila do septembra. Pripada grupi taninskih biljaka, sadrži i sluzi, flavonoide i saponine. 
Koristi se kao ekspektorans, diuretik i antimikrobik. Interno se koristi kod respiratornih infekcija, upale sluzokože usta i grla. Spolja se upotrebljava kod zapaljenja kože i ozleda, najčešće tako što se iscedi sveži sok na ranu. Sveži sok ima baktericina i bakteriostatična delovanja. 
Takođe deluje i kao spazmolitik. Termičkom obradom se smanjuju lekovita svojstva. Bere se pre cvetanja.U medicini se više ceni muška bokvica (Herba Plantaginis lanceolatae ).bokvica muška trajna je biljka s prizemnim, uskim, suličastim, golim i žilavim listovima. 
Na listovima je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smeđim cvetnim klasom. Plod je dvosemeni tobolac. 
Stanište: raširena je po celoj Evropi, a nalazi se na livadama, svetlim prozračnim šumama.\\





Opis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ili trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na rubovima delimično ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima ističe se uglavnom 7 provodnih žila. Cvetna stabljika je uspravna i okrugla a cvet je duguljastovaljkast. Stanište: bokvica ženska ili trputac veliki može se nači na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putevima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih područja.
Lekoviti deo biljke: za lek se sabiru samo listovi, a suše se u tankim slojevima na hladnom i prozračnom mestu Lekovito delovanje: koristi se kao sredstvo za lečenje rana i čireva jer suzbija upale. Isto kao bokvica muška ili trputac muški, koristi se kao lek protiv kašlja i za rastvaranje sluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u lecenju bolesti mokraćnog mehura te čireva na želucu i crevima.






Opis biljke: Bagrem je poreklom iz Kanade. Kod nas se mnogo gaji. Drvo je visoko oko 20 m. Cveta u maju. U narodu se upotrebljava cvet, ređe list Cvet treba brati neposredno pre otvaranja, a list još dok je mlad , Bagrem - akacija je stablo koje naraste do 25 m visine preneseno je početkom 17. veka iz Severne Amerike u Evropu. Beli mirišljavi cvetovi koji rastu u grozdovima izlučuju puno nektara, ukusni su sveži, a specijalitet prženi prethodno uvaljeni u testo za palačinke. Plod bagrema je pljosnata do 11 cm duga mahuna sa 4-10 semenki bubrežasta oblika. 
Narodna medicina preporučuje i čaj od osušenih cvetova, koji uz to što je ukusan, deluje lekovito kod prehlade i kašlja. U svežim mahunama i u semenkama ima mnogo belančevina, ugljikohidrata i masnoće. Mahune se mogu sušenjem konzervirati i upotrebljavati kao povrće. Kuvano semenje bagrema može da zameni pasulj, a prženo da posluži kao zamena za kafu.
Stanište: raširen je po celoj Evropi, a nalazi se i u svetlim prozračnim šumama.

Lekoviti deo biljke:za lek se koristi cvet,Bagremova kora je otrovna, zbog čega je ne treba koristiti kao lek. Otrovnost potiče od toksalbumina robina
Lekovito delovanje: Cvet se upotrebljava u obliku čaja (5 na 100) za lakše iskašljavanje i protiv nazeba. List (5 na 100) izaziva jače lučenje žuči




Opis biljke:neven je jednogodiùnja, uspravna biljka s razgranjenom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su sedeći, duguljasti i nasuprotni. Cela je stabljika prožeta pustenastim dlakama. Cvetna glavica žute je, tamnožute ili narandžaste boje Bere se cvet, koji je žute do naranѕaste boje, i to celu godinu. Biljka je baktericidna, i služi kao antibiotik, upotrebljava se za unutrašnje i spoljno lečenje raznih bolesti i stanja:Za spoljnu upotrebu: za gnojne rane i posekotine, pomaže u lečenju psorijaze, kod impetiga, čireva, opekotina, promrzlina, upalu vena.
Staniste:Kao omiljeno cveće sadi se po vrtovima i vinogradima, a divljeg ima nešto na livadama oko naselja .
Lekoviti deo biljke: lek se, za vreme cvetanja skupljaju listovi, a cvetne glavice dok se joù nisu rascvetale. Listovi i cvetovi neugodna su mirisa. Upotrebljava se cvet, ređe vrhovi biljke sa cvetovima.Treba brati jarkonarandžaste, debele cvetove, a ne blede i tanke.Moraju se brzo sušiti na promaji, da bi sačuvali prirodnu boju. Latice imaju najveću vrednost.

Lekovito delovanje: neven se koristi u lečenju zatvora, ûutice, bolesti želuca i creva, a naročito čireva u želucu i crevima. Od svežih listova i cvetova, domaće svinjske masti i voska priprema se mast što se veoma uspešno koristi u lečenju rana, otečenih žlezda, krasta i osipa, kostobolja


Mast od nevena: 1 šoljica sveže isceđenog soka od lišća i cveta, 2 šoljice nesoljene svinjske masti ( domaće) i pola šoljice voska mešaju na vatri dok se sve ne spoji. Ta mast koristiti i u slučaju otečenih žlezda (posavetovati se sa lekarom ) čireva i rana koje teško zarastaju. Preporuka je da se uz to popije i 1 šoljica čaja od lišća i cveta, dnevno. Ubrzo nakon što mast od nevena namažemo na rane, opazicemo kako poboljsava zaceljivanje.
Važno i dobro svojstvo te masti je da ne nadražuje. Količina koja se primenjuje kod upotrebe masti: na platnenu krpu namaže se sloj debljine milimetar, krpa se stavi na ranu ili čir, pokrije sa malo vate i sve to učvrsti zavojem, a na manjim mestima i flasteromTinktura


Tinktura se pravi od 20 delova cveta potopljenih u 100 delova 70% alkohola. (1:20).Ostavi se da stoji dobro zatvoreno 10 dana, zatim procedi i ostavi u dobro zacepljenoj boci. Tinktura nevena smiruje upale kože i zubnog mesa.Angina i upaljene desni ispiraju se sa uspehom prelivom od nevena.Preliv se priprema tako da se jedna čajna kasikica usitnjenih cvetova nevena prelije kipućom vodom i ostavi 15 minuta da stoji. Čime se ispira usta i grlo. Protiv ćelavljenja i sprečavanja opadanja kose, te za bolji rast kose pravi se ovaj čaj: 20 g sitno izrezanog korena podbela (Tussilago farfara), 10 g suvih cvetova nevena, sve to prelije jednom litrom kipuće vode , ostavi da vri 10 – 15 minuta, a zatim se još i doda samo malo preliva od nevena i procedi. Tim se toplim čajem nedeljno dvaput istrlja glava.





Opis biljke: crni slez jednogodišnja je ili višegodišnja biljka iz čijeg podanka izbijaju, uglavnom, polegnute, razgranjene stabljike visine do 80 cm. Listovi su okruglog, srcastog ili bubrežastog oblika, krpasti i nazubljeni na dugačkim peteljkama. Cvetovi izbijaju iz lisnih pazušaca, imaju dvostruku čašku, a cvetni listovi imaju 3 do 5 duguljastih pruga. Boja cvetova zavisi o vrsti, a kreće se od plavkaste do ružičasto-crvene. čitava biljka je bez mirisa i neukusna, sluzava ukusa.

Stanište: raste na nasipima, uz reke, , na vlažnim livadama i, na poplavljenim područjima. Uzgaja se i u vrtovima.Lekoviti deo biljke: za lek se beru, pre svega, listovi, a cvetovi za vreme cvatanja.Ponekad se koriste koren i seme. Cvetovi se smeju brati samo po suvom vremenu,
kada su potpuno otvoreni; suše se u hladu u veoma tankom sloju, a još bolje na toplom mestu. Listovi se sabiru sa što kraćom peteljkom i suše u tankom sloju na prozračnom mestu. Oboleli i oštećeni listovi ne smeju se sabirati i upotrebljavati za lek


Lekovito delovanje: crni slez odavna se koristi za otklanjanje probavnih smetnji i rastvaranje sluzi. Čaj pripremljen na propisan nacin upotrebljava se za lečenje kašlja, katara, bronha, promuklosti, upale ždrela, nadutosti pluća (emfizem) i kod katara pluća. Preporučuje se za lečenje griže, grčeva u želucu i crevima, bolnog mokrenja i bolnog zaustavljanja mokraće.






Opis biljke: pelin je trajna biljka s razgranjenom stabljikom, polugrmastog oblika, visine do 1 metra. Stabljika je okrugla s perasto razdeljenim listovima. Cveta u grozdu sitnim sunovratim glavicama.
Cvetovi se sastoje od čaške sa uskim lapovima, bledožutog, levkastog, na krajevima petodelnog rascepljenog venčića, 5 prašnika Nema čoveka koji ne zna za pelen. Mnogi biljku i ne poznaju prirodi, ali svi odreda znaju za pelen simbol gorčine i čemernosti.
Malo je biljaka koje su tako duboko vezane za naš narod,vekovima mučen, gonjen, ponižavan, koji je znao samo za gorčinu života. I dok je u nas pelen simbol jada, čemera, dotle su nekada Rimljani na Kapitolu, pre i iznad svih priznanja i počasti, pobednika najbolje pobednike napijali napitkom od pelena, ubeđeni da je to najveća nagrada za pobednika, jer im se po tadašnjem shvatanju, obezbeđuje dobro i večno zdravlje, najveće zemaljsko bogastvo.

 U ostalom i latinski naziv pelena ima simbolično značenje tj. ime biljke treba da deluje psihosugestivno na čoveka, da veruje da će biti zdrav i čio. Antički naziv potiče od grčke reči (Artemisia) lekovite.
Stanište: kao divlja raste na osunčanim neobraslim zemljištima, a zbog svoje lekovitosti sadi se u vrtovima.
Lekoviti deo biljke: za lek beru se listovi pre cvetanja i cela biljka za vreme cvetanja.Lekovito delovanje:pelin je vrlo gorkog ukusa. Izvanredno je sredstvo za čišćenje krvi i jačanje želuca. 
Upotrebljava se u lečenju loše probave, nadimanja, podrigavanja, žgaravice, glista, bolesti jetre, slezene, bubrega, žutice, groznice, grušanja krvi, mokraćnog mehura, vodene bolesti i osipa. Osim toga,lekovita svojstva pelina povoljno utiču na celokupni organizam . Tako nestaju teške smetnje , debljine, šećerne bolesti, u duševnim smetnjama koje, više ili manje, imaju dublji uzrok u neredovnom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči, slezene i ženskih polnih organa.







Opis biljke: rosopas je trajna zeljasta biljka s debelim i vlaknastim podankom, te razgranjenom stabljikom visine od 30 do 70 cm. Listovi su perasto razdeljeni, odozgo mutnozeleni, a s donje strane modro-zeleni. Žuti su cvetovi složeni u retke štitaste cvatove.
Venčić je sastavljen od 4 latice a čaška od 2 zelenkasta lista, u kojima je omotan cvet, a otpadaju kad se rascveta. Plod je valjkasti, s mnogo crno-smeđih sjajnih semenki, što imaju maleni belkasti privezak.


Rosopas se lako raspoznaje po narandžastom mleku što grize kad se otkine list. Koren i stabljika puni su soka


Stanište:raste na zapuštenim mestima, putevima, u blizini ljudskih naselja, uz ograde, plotove i zidove te među kamenjem.
Lekoviti deo biljke: za lek bere se čitava biljka za vreme cvetanja. Suši se u hladu, po mogućnosti što brže.Lekovito delovanje: rosopas je odavna poznata lekovita biljka što se uspešno koristi u lečenju bolesti probavnog trakta, posebno kod želuca, žuči i jetre.
Isto tako, koristan je u lečenju astme, bubrega i mokraćnog mehura. Spolja se rosopas koristi u lečenju lišaja, krasta i drugih kožnih bolesti.







Opis biljke: Cveta belim štitastim cvetovima, uzdignutim nad elipticnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji deo biljke među prstima, oseti se karakteristični miris na beli luk.Listovi medveđeg luka mogu se upotrebiti kao zdravi dodatak salatama ili varivima, jer su mirisom i ukusom nalik na beli luk.
To vredi i za lukovice, koje su belkaste i 2-5 cm dugačke, a kao vrlo pikantan začin mogu poslužiti i nedozreli plodovi, koji se na biljci javljaju tokom leta. U proleće je ovaj luk najbolji lek koji čisti krv, žuč i jetru od zimskih proizvoda sagorevanja.
Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zameni za otrovnu vrstu – kao mrazovac ili durđevak, jer im je lišće nalik na lišće medveđeg luka Zato se oslonite na vlastiti nos, jer druge biljke tako ne mirišu.Lekoviti delovi biljke su mladi prolećni listovi koji se beru u aprilu i maju, te podzemne lukovice što se skupljaju u letnjim i jesenskim mesecima. Sušenje ove biljke ne dolazi u obzir

Lekovite preparate valja praviti samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i socne lukovice.Terapeutsko delovanje ove biljke jednako je delovanju belog luka, a u obe biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin)
Smatra se da povoljno deluje u lečenju arterioskleroze, visokog krvnog pritiska i na niz želučanih i crevnih tegoba , te bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medveđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti disajnog sistema (bronhitis, astma i dr.).


Delotvoran je lek protiv crevnih parazita kod dece, a stimulise i rad želuca i creva.Koristite li sveži medveđi luk, sigurno nećete mirisati baš kao ruže, ali zato ga možete koristiti u obliku od nekih preparata –tinktura – koja se priprema brzo i jednostavno. Osim toga, u obliku tinkture lekoviti sastojci su pristupačni tokom cele godine.Uspešno se primenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zaceljuju. 
Pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje. Spomenimo i njegovo antibakterijsko delovanje.


TINKTURA: lukovice medveđeg luka - oko 250 grama – očistiti i oprati. U širu staklenku uliti 3-4 prsta rakije komovice jačine 40% i ubacivati jednu po jednu lukovicu, gnječeći je pritom drvenom varjačom. Lukovice biste mogli gnječiti i van tegle, ali bi tada celi preparat dobio tamniju , smeđkastu boju, zbog oksidacije zgnječenih lukovica u dodiru sa vazduhom.
Kad su sve lukovice zgnječene, dobijenu kašu pomoću levka preliti u bocu od tamnog stakla i nalivati ostatak rakije ( ukupno oko 1 litre).Pri tom obratite pažnju da u boci ostane dovoljno mesta za povremeno mešanje i protresanje. Mešajte drvenim štapićem.Nakon 14 dana stajanja na sobnoj temperaturi, proces je završen. Sadržaj boce tada treba procediti kroz gazu i držati po mogućnosti u hladnjaku u dobro zatvorenoj boci.


Preporučuje se uzimanje tinkture ujutro i naveče po jedna čajna kasišičica (10-20 kapi) pomešano sa pola čaše mleka ili jogurta.Ukoliko mešate tinkturu sa mlekom, ono ne sme biti vruće!Ova tinktura koristi kod zakrečenja krvnih žila i kod visokog krvnog pritiska.



Opis biljke: nana ili metvica je trajna zeljasta biljka, a raste kao divlja i pitoma, jer se uzgaja u vrtovima. Metvice imaju uspravnu četvrtastu, granatu i dlakavu stabljiku s nasuprotnim - dlakavim unakrsnim, jajasto-šiljastim, na krajevima pilastim - listovima. Odozdo je sjajno i tamnozelene boje, a s gornje strane svetlozelene boje..
Stanište: divlja nana ili metvica nana raste na vlažnim mestima .
Lekoviti deo biljke: listovi i cela biljka.
Lekovito delovanje:Nana se upotrebljava kao prijatan, blag i neškodljivi lek za umirivanje, protiv gasova, nadimanja i grčeva, protiv teškog varenja, kao stomahik, nana ulazi u sastav čajeva za lečenje žuči. Nanino ulje ima slaba anestetička svojstva i prijatan miris koji osvežava, zbog čega se upotrebljava i protiv gađenja i povraćanja. Rastvor ulja u alkoholu koristis polja protiv bolova od neuralgije, reumatizma i nazeba. Mentol,naime, draži nerve u koži, lako isparava i zbog toga hladi.nana se koristi za umirenje živaca, nervnu rastrojenost,glavobolju, zujanje u usima, histeriju i hipohondriju, groznicu,slabost i noćno znojenje. 
Otklanja vetrove, podrigivanje, povraćanje, grčeve u želucu i materici, pospešuje krvotok, leči prehladu, promuklost i kašalj. Destilacijom od nane se proizvodi eterično ulje koje ima višestruku upotrebnu vrednost u lečenju raznih bolesti.




Opis biljke: rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto rascepljeni Listovi na stabljici su nerazvijeni i suličasto produženi. Gornji dio stabljike nosi bele sitne grozdasto složene cvetice.
Stanište: uzgaja se u vrtovima. 

Lekoviti deo biljke: za lek skuplja se za vreme cvetanja cela biljka sa cvetovima, listovima i komušicama. Suši se u hladu, nakon čega se sitno izreže i pohranjuje u tamne staklene posude
Lekovito delovanje: rusomača je još u srednjem veku bila poznata kao veoma korisna lekovita biljka što deluje na zaustavljanje krvarerenja, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije. krvarenja iz nosa i za zaustavljanje krvi iz rana koje jako krvare. Po tim je svojstvima rusomača je i danas poznata. 

Steže krvne sudove te se zbog toga koristi kod zaustavljanja krvarenja želuca, creva, nosa i rana te bubrega, pluća i materice. Rusomaca u sebi ima materiju koja deluje na ritmičko skupljanje muskulature materice i na peristaltiku creva te se koristi kao sredstvo za pospešenje trudova i olakšanje porođaja, zatim kod lenih i sporih creva te za pospešenje stolice.
Posebno lekovito deluje u regulisanju krvnog pritiska, bez obzira radi li se o visokom ili niskom.






Opis biljke: matičnjak je trajna biljka s četverouglastom i jako razgranatom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su nasuprotni. s dugačkom peteljkom, jajastog oblika, nazubljeni i slabo dlakavi. Cvetovi su beli ili belo-žuti, a nalaze se u pršljenastim cvetovima u pazušcima gornjih listova. Matičnj je lepog mirisa, nalik mirisu limuna. Ukus mu je aromatičan.Cela biljka, a posebno kada se list nagnječi, odaje jak, veoma prijatan miris, koji podseća na limun te je poznata i kao limun-trava. 

Cvetovi su beli, plavičasto beli, bledoružičasti ili žućkasto beli, smešteni u pazuhu listova.Stanište: raste u vrtovima gde se uzgaja kao kulturna biljka, ali se kao samonikla može naci nedaleko naselja, uz ograde, živice. Maticnjak je jedna od retkih biljaka koja je istovremeno lekovita, mirisna, ukrasna, začinska, aromatična, medonosna i industrijska. 

Raste u pčelinjacima, dvorištima, pored naselja, uz ograde i živice, po šumama itd. Gaji se i u kulturi kao lekovita i aromatična biljka, i u parkovima kao ukrasna biljka. Cveta od juna do septembra, a razmnožava se semenom, ali se bolji uspeh postiže deljenjem busenova i rasađivanjem. veoma lako se gaji. 

Lekoviti deo biljke: za lek se beru listovi pre nego što procvetaju, a cela biljka s vršikama i listovirna za vreme cvetanja. Suši se brzo i oprezno u hladu i sa što manje dodira. Osušeni matičnjak ne sme se čuvati u limenim posudama .Od matičnjaka se najviše ceni list, jer u ostalim organima ima malo lekovitih sastojaka, osim u cvetu, ali je cveta malo tako da nema praktičnu primenu. Najvažniji lekoviti sastojak matičnjaka je vrlo lako isparljivo mirisno etarsko ulje. 
Lekovito delovanje:maticnjak je izvanredno sredstvo za sva srčana oboljenja. Oživljava i jača srce, a uz to čisti i krv.  


Matičnjak se preporučuje u lečenju histerije, hipohondrije, smetnji u menstruaciji, grčeva, koji su povezani s menstruacijom, zatim, kod nadutosti, grčeva u crevima, proliva želudačnih tegoba, povraćanja na nervnoj osnovi, hronicnog bronhalnog kašalj, nekih oblika astme i svih depresivnih stanja. Matičnjak je blag, dobar i veoma prijatan lek protiv nadimanja u organima za varenje, protiv neuralgije, histerije, neurastenije, gađenja, povraćanja i proliva, za jačanje organizma. Sam list matičnjaka, a još češce pomešan s gorkim travama (kičicom, lincurom, gorkom detelinom, hajdučicom, podubicom i dr.), uspešno se daje slabunjavim za pojačavanje apetita, dodatak kupkama protiv neuralgije i reumatizma. Etarsko ulje od matičnjaka (dobija se destilacijom s vodenom parom matičnjaka pokošenog u fazi cvetanja), je izvanredno prijatnog mirisa, koristi se ne samo u farmaciji vec, još više, i u industriji parfema, i kozmetike.Naročito se preporucuje trudnim ženama koje pate od povraćanja.


Čaj od matičnjaka zaslađen neobično povoljno deluje kod nesanice izazvane premorenošcu ili živčanom bolešcu. Od matičnjaka priprema se melisa-špirit koji služi za masažu ili se pije razređen s vodom, pri cemu osvežava i otklanja telesni i duševni umor.


Pogledajte više informacija ovde https://sites.google.com/site/cupkolosionzakosu/


Нема коментара:

Постави коментар